Sinove učim da budu kavaliri, možda mi budu zahvalni...
Iz dana u dan gledatelji HRT-a testiraju svoje znanje uz kviz “Potjera” kojim navigira jedan od najboljih domaćih voditelja i glumaca Tarik Filipović. Ističe da je to najbolji kviz znanja na kojem je do sada radio, a paralelno s njim snima novu seriju, glumi u predstavama, među kojima je i njegova monodrama “Ćiro”, a otkriva da završava pisanje filmskog scenarija.
Gledamo vas u HRT-ovom kvizu “Potjera”, u čemu je draž rada na takvom projektu?
“Potjera” je po meni najbolji kviz u mojoj eri HTV-ovih kvizova. Brz, dinamičan, zabavan, dramaturški skoro savršen. “Milijunaš” bijaše u pravo vrijeme na pravom mjestu i svi ga i danas sa radošću spominju. Draž i izazov je još uvijek isti... format koji nema opsežne pripreme (što se tiče mene)... Ne znam tko me čeka, što me čeka, jedna igraonica... Kada nestane toga, sam ću se povući.
Koliko je za ovakav kviz bitna dobra dinamika između vas i lovaca?
U “Potjeri” nije sve na meni, lovci su ti koji daju ritam, u suradnji sa mnom. Ta energija i sinergija drže ljude uz “Potjeru”. Opsežna priprema cijele ekipe, od urednika Igora Grkovića, Andree Grković, preko cijele savršene ekipe do lovca i mene koji smo ogledalo cijelog tog stroja. To je recept magije koja ljude iz dana u dan drži uz “Potjeru”. A gledanost imamo. Konstantno. Veliku.
Koje osobine, po vama, mora imati vrhunski lovac?
Svi lovci su pažljivo birani i svi su, srećom, jako različiti. Osim iznadprosječnog znanja, svi bi trebali biti jako “televizični”, a oni to jesu, i opet tako različiti što je divno. Sve četvero. I naš neprežaljeni Mirko.
Nakon rada na kvizovima “Tko želi biti milijunaš”, “1 protiv 100”, “Sve u sedam”,”Potjere” sigurno ste jedan od najvećih znalaca u Hrvatskoj, jeste li ikada testirali svoje znanje?
Puno toga je prošlo kroz glavu, ne znam koliko je ostalo. Ne bih si baš prišio etiketu znalca kad vidim učinak lovaca i nekih sjajnih natjecatelja. Testiram se iz emisije u emisiju. Nekada sam brilijantan, nekada “zagrebem” po dnu.
Imate li ikada poriv reći natjecateljima odgovor na neko pitanje koje vi znate, a oni ne? Koliko je potrebno samokontrole?
Poriv je uvijek tu, iskustvo i glumački gen su tu da spriječe taj poriv. Ali tko zna jako duboko pogle-
dati u oči može naći pomoć. To su u Milijunašu zvali “Tarikologija”.
Osim voditeljskog posla, tu su brojne hvaljene predstave, fimovi, serije... Gdje najbolje možete pokazati svoj talent?
Ja sam glumac i mislim da tu mogu dati najviše i najbolje od sebe. Ali predugo sam u televizijskom poslu: isto toliko vremena uživam u istom, tako da više ne radim te usporedbe. Osim kada “naleti” takvo novinarsko pitanje.
Veliki uspjeh postigli ste monodramom “Ćiro” s kojom ste gostovali u brojnim državama. Reagira li publika sugdje isto?
Prije neki dan odigrah pedesetu izvedbu svoje prve monodrame “Ćiro” na koju sam jako ponosan. Reakcije svugdje iste, iznad svih mojih očekivanja. Očekivao sam od publike puno, dobio još više. Na istim mjestima se ljudi smiju i plaču. Diljem svijeta, svima kojima nije potreban titl. Predstava je to koja može živjeti godinama.
Rekli ste da ste tijekom pisanja vagali svaku riječ. Znači li to da je bilo autocenzure?
Vaganje je bilo isključivo zbog toga jer sam imao viziju savršene verzije teksta. I nisam odustajao dok nisam došao do nje. Nema cenzure, samo visoki kriteriji i velika očekivanja.
Želite li napraviti novu monodramu, odnosno monokomediju? Čiji biste život htjeli predstaviti na kazališnim daskama?
Počeo sam raditi na jednom projektu gdje želim izbaciti sebe iz sebe, gdje ću puno toga crpiti iz sebe. Gdje ću secirati Tarika. Napraviti jednu kazališnu čaroliju sa još više smijeha i još jačom emocijom. I pred publiku ću tek kada bude “izvagano” do kraja.
“Ćiro” je vaš autorski projekt koji ste režirali, kao i “Magic Act Show” i “Spektakluk”, no prošle godine ste rekli da još čekate “pravi redateljski prvijenac”. Imate li što u planu?
Dvije autorske predstave “Magic act show” i “Spektakluk” sam pisao i režirao s Reneom Bitorajcem. “Ćiru” pisao sa Antoniom Gabelićem. Dobar suradnik i filter je zlata vrijedan. A pod redateljski prvijenac smatram režiju isljučivo iz publike. Da, zanima me i to. Kao i film po vlastitom scenariju, kojeg imam skoro zgotovljenog.
Glumite u seriji “Konak kod Hilmije” koja se uspoređuje s “Alo, alo”. Rekli ste da će se serija mnogima zamjeriti, zašto?
Serija je to koja miriše na hit. Poveznica sa “Alo, alo” je isljučivo u vremenu radnje, II. svjetski rat, i po tome što se događa u ugostiteljskom objektu. Autor, redatelj i produkcija je ista kao i u “Lud, zbunjen, normalan”. Humor je britak i ne štedi nikoga. Po mom ukusu.
Serija se snimala u Hrasnici, jeste li se na neko vrijeme morali preseliti u Sarajevo?
Bio sam nepunih mjesec dana za prvih deset epizoda u Sarajevu. Lipanj i pola srpnja se opet selim na snimanje novih 14 epizoda. Sni- manje i rad uz SP u nogometu i lijepo Sarajevo neće teško pasti.
Kako ste uskladili obveze s onima u Zagrebu snimanje “Potjere”, predstave...?
Dobra organizacija, dobra križaljka i sve se stigne. Uz vrijeme za obitelj i sebe. Ne volim si zadavati planove koje ne mogu ispuniti.
Posjećuje li vas tamo obitelj ili ih viđate kada se vratite u Zagreb?
Dolazio sam, dolazit ću a i obitelj k meni. Pa zajedno dalje - Dubrovnik, Istra...
Od djetinjstva damama u svom životu na Dan žena poklanjate neku sitnicu. Koliko vam je bitno da se i vaši sinovi tako, džentlmenski, odnose prema djevojkama?
Vremena se mijenjaju, i neka se mijenjaju. Ali neke stvari iščezavaju koje ne bi trebale. Muškarac, kavalir, zaštitnik - moje je da ih usmjerim... Možda mi budu zahvalni, kao i ja svom ocu.
Internet, tehnologija, cijeli svijet nam je odstupan u svakom trenutku. Mislite li da zbog svega toga djeca nemaju toliko bezbrižna djetinjstva kao na primjer 70-ih, 80-ih godina prošlog stoljeća? Ili upravo suprotno?
Mislim da iščezava i komunikacija među mladima, sve se manje druže
U “Potjeri” nije sve na meni, lovci su ti koji daju ritam, u suradnji sa mnom. Ta energija i sinergija drže ljude uz “Potjeru”, opsežna priprema cijele ekipe...
i komuniciraju bez tehnologije. Žao mi je što imaju sve manje livada, potoka, poderanih koljena, pravih “mirisa”...
Tko je stroži, a tko popustljiviji roditelj, vi ili supruga?
Supruga je realnija i odmjerenija. Tako da sam ja i stroži i popustljiviji.
Oženili ste se prije deset godina. Koja je tajna sretnog braka?
Papagajski ponavljam - ljubav, poštovanje, razumijevanje i kompromis - sveta riječ.
Jesu li usponi, ali i padovi sastavni dio sretne i stabilne veze? Kako prevladati “padove”?
Ako je ono “u dobru i zlu” bilo iskreni - padovi se ne osjete.
Dolazi ljeto, hoće li biti ispunjeno radom ili ćete imati vremena za odmor?
Bit će odmora, pola srpnja i skoro cijeli kolovoz. A od rujna opet gusta križaljka. Samo zdravlja i osmijeha na licu. Ostalo može i ne mora.