Libanonci su nakon deset godina izašli na izbore
Parlament je zakonom ravnopravno podijeljen na muslimane i kršćane, a sada i dijaspora ima pravo glasa
Izbori su puno desetljeće bili odgađani jer se držalo kako Libanon ne može osigurati uvjete za sigurne i potpuno demokratske izbore Libanonci su u nedjelju izašli na parlamentarne izbore kako bi glasali za novi saziv parlamenta. Analitičari očekuju da će unatoč novom izbornom zakonu većina zastupnika povezanih s velikim političkim blokovima ponovno biti izabrana, a da će vrlo malo novih osoba ući u parlament. Ovi izbori bit će ujedno i test za Hezbollah koji će pokazati koliku popularnost i podršku uživa. Više od 3,7 milijuna Libanonaca, koji imaju pravo glasa, izašlo je na prve parlamentarne izbore u gotovo deset godina zbog čega je odaziv bio velik, više od 80%. Ovi izbori su se održavali prema novom zakonu, tako da se 128 članova parlamenta biralo po proporcionalnom sustavu, odnosno stranke su dobile zastupnička mjesta u skladu s postotkom glasova.
Novosti u izbornom zakonu
Ujedno, novi zakon propisuje da svaki birač bira jednu listu te da mora dati jedan preferencijalni glas za jednog kandidata s te liste. Novi sustav ukida stari većinski model, koji je pobjedničkom bloku u svakoj jedinici omogućio sva zastupnička mjesta zbog čega oni u manjini nisu mogli imati nijednog. Libanonski politički sustav formiran je nakon 15-godišnjeg građanskog rata koji je okončan Sporazumom iz Taifa iz 1989. uz posredovanje Saudijske Arabije, po kojem su zastupnička mjesta u parlamentu ravnopravno podijeljena na muslimane i kršćane. Novi zakon, koji posebno potiče žene da se kandidiraju, dao je i Libanoncima u dijaspori priliku da glasaju prvi put u povijesti zemlje. Među 583 kandidata, po podacima ministarstva unutarnjih poslova, čak je 111 žena. Glavna bitka vodi se između dva glavna suprotstavljena politička bloka, pokret „8. ožujak” na čelu s libanonskim pokretom Hezbollah koji podržava Iran, i pokreta „14. ožujak” koji predvodi Saad Hariri, sin ubijenog libanonskog premijera, saveznik Zapada i Saudijske Arabije. Prvi rezultati glasanja bit će objavljeni 7. svibnja, koji je proglašen praznikom. Parlamentarni izbori trebali su biti održani još 2013. No, četiri godine nakon posljednjih izbora održanih u lipnju 2009. godine, većina zastupnika u parlamentu smatrala je da Libanon nije u stanju organizirati sigurne izbore.
Jaz unutar libanonskog društva pojačao se izbijanjem rata u Siriji
Neizbježan novi rat
Prema mišljenju analitičara, glavni razlozi odgađanja parlamentarnih izbora bio je strah od ponovnog izbijanja građanskog rata u Libanonu. Libanonsko je društvo duboko podijeljeno još od 2005. godine kada je izvršen atentat na libanonskog premijera Rafica Haririja, za što je bio optužen libanonski Hezbollah. Jaz između Libanonaca pojačao se i izbijanjem rata u Siriji. Naime, dok je libanonski Hezbollah slao svoje borce u pomoć snagama Bashara al-Assada i čvrsto stao uz režim, libanonski premijer Saad Hariri svoje je borce poslao u pomoć borcima sirijske oporbe. Dodatno ulje na vatru dodao je regionalni sukob između dvije sile, Irana i Saudijske Arabije, što je još više podijelilo Libanonce. Libanonsko društvo nije podijeljeno samo na sunite i šijite, i libanonski kršćani i druzi podijeljeni su međusobno. Libanonski kršćani i pristaše libanonskog predsjednika Michela Aouna stali su uz Hezbollah dok su pristaše falange i libanonske snage stale uz libanonskog premijera Saada Haririja. Najveći izazov Libanoncima mogao bi biti novi rat između libanonskog Hezbollaha i Izraela koji je, po svemu sudeći, neizbježan. Za razliku od svih ratova do sada, između tih dviju strana, ovaj rat će biti daleko jači i još razorniji. admiral Richardson govoreći na zapovjednom mostu ratnog broda USS George H W Bush u luci Norlfolk. Ponovna uspostava Druge flote dio je šire strategije kojom se kao glavna zadaća ratne mornarice SAD-a postavlja fokus na dominacijom morima u odnosu na druge velike sile, Rusiju i Kinu. Time je dosadašnji glavni cilj ratne mornarice, kampanje za suzbijanje terorizma i podrška kopnenim postrojbama na bojištima poput Afganistana ili Iraka, stavljen u drugi plan. U ovom smjeru idu i promjene unutar NATO-a pa se planira postavljanje združenog zapovjedništva pomorskih operacija koje bi, po svemu sudeći, također moglo biti bazirano u Norfolku u Virginiji.