Jeftinija država jedina je demografska mjera

Kad se ne smatra odgovornim za iseljavanje premijer to pitanje svodi na slobodu kretanja u EU

Predsjednica ima mjere za poboljšanje demografske slike Hrvatske. I već dulje vrijeme proziva Vladu, upozorava na problem, na toj temi pokušava ubrati političke poene, radi kampanju za idući mandat… I to bi bilo u redu, pa i prihvatljivo, da predsjednica ima mjere koje bi doista bile pravi put za demografski oporavak. Ali i ona i oni koji su joj te mjere predložili totalno su promašili! Jer od tih mjera neće biti ništa, nikakvih značajnijih pomaka, osim što lijepo zvuče. Predsjednica je promašila, kao što promašuje i Vlada, kao što promašuje i oporba. Zašto se predsjednica, primjerice, nije sjetila predložiti da bi mjera svih mjera, ona prva i najvažnija, bila drastično smanjenje javnog, državnog sektora? Zašto se nije sjetila da bi među prvim mjerama trebalo biti snažno porezno rasterećenje građana i poduzetnika? Zašto se nije sjetila javno zatražiti smanjivanje rashoda državnog i lokalnih proračuna, smanjenje broja službenika i namještenika, na što već godinama upozoravaju svi ozbiljni? Umjesto toga, predsjednica je predložila mjere koje se mogu provesti samo povećanjem državnog proračuna, samo novim zaduživanjem, samo novim troškovima. A kakvi će biti efekti? Gotovo nikakvi! I tako se predsjednica i kod ovih svojih mjera pokazala da je jedna u nizu naših političarki i političara koji svoju političku agendu znaju graditi samo na obećanjima koja godinama plaćaju porezni obveznici. Ona se nedavno ispričala što nije ispunila svoje predizborno obećanje, što se nije preselila s Pantovčaka. Ali je ostalo totalno nedorečeno i drugo njezino obećanje, da će drastično smanjiti troškove ureda, što znači puno manje ljudi i svega ostalog. To se bome nije dogodilo. Već sama činjenica da joj treba famozni savjetnik za nove medije i društvene mreže dovoljno govori o tom njezinom šupljem obećanju, ludom radovanju, kako kaže narodna poslovica. Jer ako ćemo pošteno, ako bi doista htjeli prave mjere za demografski spas Hrvatske, ako bi doista željeli spriječiti ili barem smanjiti egzodus iz Hrvatske, političari bi prvi trebali krenuti od sebe. Tako bi predsjednica trebala hitno prepoloviti ured, ako već ne može s Pantovčaka, i odustati od svojih populističkih izmještanja ureda po državi, za koje do danas još nismo dobili stvarni troškovnik. Jeste li vidjeli koja sva svita s njome putuje, koje osiguranje? I sve to košta! Tko plaća? Naravno, ne ona. Porezni obveznici dakako! Ali kako predsjednici i njezinoj kamarili od savjetnika i ostalih objasniti da rješenje nije na pipi državnog proračuna? Istina, predsjednica svu karijeru radi na različitim proračunima, a ne u realnom sektoru. No trebala bi imati valjda i nekog savjetnika koji bi joj dao do znanja i neke druge realitete, a i sama bi mogla ponešto zaključiti iz pisanja i govorenja različitih aktera na domaćoj i stranoj političkoj i gospodarskoj, ekonomskoj sceni. Međutim, lako je obećavati za tuđe novce, i još usto ne imati baš nikakvu odgovornost. Jer predsjednica nema baš nikakve ovlasti u ovome, pa ni nikakvu odgovornost, osim što može medijski, javno pritiskati Vladu. No da barem to radi u pravom smjeru, a ovako je na istoj liniji s Vladom, samo još dodatno grabljenje u državni proračun. Zanimljivo je da se oko velike galame za provedbu reformi uopće ne spominje problem rashoda državnog proračuna, da ni Vlada ni predsjednica uopće o tome ne govore, to kao da ne postoji, to kao da nije potrebna mjera. Sve se svodi na što bolje punjenje proračuna, i političko korumpiranje različitih slojeva društva novcem iz proračuna. Ali da bi se rashodi smanjili, taman posla. Raspalo bi se biračko tijelo. Kao što se ne spominje nenormalan broj županija, gradova, općina… Koja je jedina prava demografska mjera? To bi bila ona mjera koja bi drastično pojeftinila državu, koja bi drastično smanjila poreze, kojom bi se otvorio put otvaranju novih radnih mjesta, kojom bi se potaknulo ljude da se upuste u poduzetničke vode, kojom bi se u krajnosti i povećavale plaće, mjera koja bi bila obećavajuća, koju bi doista ljudi osjetili kao dugoročnu, koja bi im donijela onaj stvarni osjećaj da svoju i obiteljsku egzistenciju vide u Hrvatskoj. Sve su druge mjere parcijalne, drugorazredne, socijalne… Dokaz da nema volje za dubinske reforme! I još kad nam premijer pitanje iseljavanja svede na slobodu kretanja u EU, kad se ne smatra odgovornim za iseljavanje, ali je odgovoran tamo gdje se može hvaliti… Kuda ideš, Hrvatska?