Burazin: Gledao sam haku pred 70 tisuća gledatelja! To je vrh ragbija
Imam dozvolu, a gotovo su mi srušili klub na Žnjanu, kaže Tomislav Burazin
Otišao sam u Novi Zeland, radio u teretani i rent-a-car agenciji te igrao u jednom klubu iz Aucklanda, kaže Tomislav
Tomislav Burazin rekorder je po broju nastupa za hrvatsku ragbijsku reprezentaciju. Kaže da ne zna točan broj odigranih utakmica, ali je sto posto siguran da je brojka veća od 50. Igra na poziciji centra, a ragbijem se počeo baviti 1998. godine kada su članovi splitske Nade došli u njegovu osnovnu školu kako bi privukli što više djece u klub.
Ragbi zavolio kao dijete
– Ragbi mi se odmah svidio. Nada je jedan od splitskih sportskih brendova, uz Hajduk i košarkaše Splita. Igrao sam u sjajnoj generaciji koja je primjerice pobijedila i talijanski Benetton, u to vrijeme jedan od najjačih talijanskih klubova, u konkurenciji do 18 godina – ističe Tomislav. S Nadom je osvojio 16 uzastopnih naslova prvaka Hrvatske, a time se malo tko može pohvaliti u Hrvatskoj. Imao je i dva kratka izleta u inozemstvo. Igrao je u Engleskoj i Novom Zelandu. – U Engleskoj sam igrao jednu polusezonu, u jednom londonskom klubu. Bila je to treća ili četvrta londonska liga. I da se razumije, kvaliteta te lige bila je prilično visoka. U Londonu svaka četvrt ima ragbijski klub. Imao je i ponudu karijere, 2005. godine. – Da, trebao sam ići igrati za Lyon koji je tada bio član Druge francuske lige. No, zapelo je s dokumentima jer kako Hrvatska nije bila članica EU, nisam mogao dobiti radnu dozvolu i propao mi je posao stoljeća. Dvije godine kasnije otišao je u Novi Zeland. – Otišao sam u zemlju ragbija. Igrao sam u jednom klubu iz Aucklanda. U Novom Zelandu sam uz igranje ragbija i radio u teretani i rent-a-caru. Dan mi je počinjao u osam ujutro, a vraćao bih se kući u osam navečer. Vremena za zabavu nije bilo. Uvijek ću pamtiti gledanje uživo utakmice Novi Zeland – Australija pred 70.000 gledatelja. Bilo mi je zanimljivo gledati haku, tradicionalni maorski ples koji izvode ragbijaši Novog Zelanda. Pokušao sam ga naučiti, ali nije mi baš išlo – istaknuo je Burazin. U reprezentaciji je stekao i dva dobra prijatelja, Tončija Buzova i Nika Jurišića. – Za mene su oni najbolji hrvatski igrači u posljednjih deset godina. Ako netko voli više ragbi od mene, to su njih dvojica. Uz to što igrate ste i trener? – Treniram pomladak, a s jednim prijateljem sam 2009. godine osnovao i ženski klub Nadu. Na prvi trening javilo se 45 djevojaka, a nakon samo nekoliko mjeseci otišli smo na Europsko prvenstvo i bili među 12 najboljih.
U Beograd za sat i 55 minuta
Poznata je anegdota da je do Beograda došao automobilom za sat i 55 minuta. – Iz Beograda putovali smo u Tel Aviv. Na zagrebačkom aerodromu shvatio sam da nemam putovnicu. Prvo sam mislio da mi ju je netko od suigrača sakrio jer sam bio poznat po tome da sam takve psine ja radio. Momčad je otputovala u Srbiju, a putovnicu sam našao u autu. Kako više nisam stigao na let, vozio sam do Beograda i došao tza sat i 55 minuta te zajedno s momčadi otputovao u Izrael. Tomislav na Žnjanu ima klub, ali trenutačno ne radi. – Na sudu sam s Gradom. Jedini imam dozvolu, a stavili su me u koš s ostalima koji su objekte gradili bespravno. Bez obzira na moj rad i trud, gradski političari nisu imali razumijevanja za mene, jednostavno su ignorirali sve moje žalbe. Klub zasad ne radi, a planiram podići jedan objekt od 1000 kvadrata na pontonu na moru. Takvo što ne postoji nigdje u svijetu.
Trebao sam igrati za francuski klub Lyon, no kako smo bili izvan EU to mi je propalo
Osnovao sam ženski ragbijski klub Nadu, a nakon par treninga bili smo dvanaesti u Europi