Hrvatska gori, a predsjednica se češlja

Demografski kolaps s kojim se suočavamo posljedica je izostanka reformi, korupcije, trulog pravosuđa, a ne manjka socijalnih mjera

Predsjednica je u kampanji. Sve se otvorenije bavi pitanjima koja muče većinu građana, a izlaze debelo izvan njezinih ovlasti. Najavila je tako i demografske mjere koje planira predstaviti čak i ako izostane sinergija i suradnja s Vladom. Ovakav izbor riječi prije sastanka s premijerom pokazuje da predsjednica želi da ju se shvati ozbiljno. Spremna je Plenkoviću zakomplicirati ionako zahtjevnu političku situaciju ako ju on ne primi kao sebi ravnopravnu iako ona to u ovim pitanjima nije. Predsjednica lovi pobjedu u gostima – ili će ju Vlada uvažiti i tako joj pomoći da se nametne HDZ-u kao jedina kredibilna kandidatkinja na sljedećim predsjedničkim izborima, ili će zaigrati na dojam da ionako nepopularna Vlada ne čini dovoljno oko demografskih izazova i pozicionirati se kao jedina koja o njima vodi računa. Prema saznanjima Večernjaka, okosnica su njezinih mjera ograničenje rada na određeno, subvencije za mlade u ruralnim krajevima, socijalni fond za mlade obitelji bez posla i financiranje izgradnje stanova za mlade. Ako je i riječ tek o probnom balonu, ovaj prijedlog pokazuje da se predsjednica ne uspijeva othrvati dominantnom socijalističkom mindsetu koji svugdje vidi ugrožene koji vape za besplatnim ručkom. Sad su ti ugroženi – kakve li ironije – mladi i zdravi ljudi u naponu snage. Umjesto da stvaraju, predsjednica ih želi učiniti konzumentima novca koji nemamo. Ograničavanje rada na određeno u ovom bi trenutku značilo povećanje nezaposlenosti i daljnji odljev radno sposobnog stanovništva. Epidemija ugovora na određeno nije posljedica zloće ili pohlepe poslodavaca, nego nesigurnosti na tržištu i manjka konkurencije. Da se u Hrvatskoj lakše posluje, više bi se tvrtki otvaralo, a poslodavci bi mogli bolje dugoročno planirati i više zarađivati pa bi se boljim uvjetima rada međusobno borili za dobre radnike. Subvencioniranje mladih da žive u krajevima koji ne nude dobre životne prilike vodi dvostrukom gubitku – novca i produktivnih ljudi koji bi negdje drugdje u Hrvatskoj stvarali vrijednost umjesto da ju konzumiraju. Plaćeni čuvari bez perspektive puno su lošiji u “čuvanju ruralnog prostora” od stvarne decentralizacije, privatizacije državnog poljoprivrednog zemljišta, modernizacije poljoprivredne proizvodnje, olakšanog poslovanja, manjih poreza i ulaganja u infrastrukturu. To je kao da flasterom pokušavate spasiti teško ozlijeđenog sudionika prometne nesreće. Socijalni fond za mlade obitelji bez posla mjera je koja ignorira činjenicu da je Hrvatska članica EU-a i da se danas lakše nego ikad odlazi na rad u inozemstvo. Plaća u Njemačkoj ili Irskoj puno je bolja od socijale u Hrvatskoj pa ova mjera doslovno nikoga neće odgovoriti od odlaska. Što se pak izgradnje stanova za mlade tiče, dovoljno je reći da se u kontinentalnom dijelu države, izvan velikih gradova, ogroman broj nekretnina prodaje po rekordno niskim cijenama. Zašto je tomu tako? Zato što odlaze i oni koji imaju krov nad glavom jer zidovi ne hrane gladna usta niti mogu kompenzirati propuštene životne prilike. Nažalost, odlaze sve više i oni koji ovdje imaju dobre poslove. Njih ne muči kako platiti režije nego kako u državi koja po svemu zaostaje podići djecu koja će sutra biti konkurentna u globaliziranom svijetu. Demografski kolaps s kojim se suočavamo posljedica je izostanka strukturnih reformi, korupcije, trulog pravosuđa i nepravde na svim razinama, a ne manjka socijalnih mjera. Svjetlosnim godinama udaljena od najrazvijenijih država Europe, Hrvatska na osami gori plamenom zaostalosti, a predsjednica se češlja dijamantnim češljem koji si ne možemo priuštiti.