Dva posto hrvatskih sudaca svoj rad ocijenilo nulom
Da im je rad besprijekoran, smatra 42 posto hrvatskih sudaca koji su se ocijenili čistom desetkom, a prosječna je ocjena 8,3
Predsjednik Vrhovnog suda u izvješću Saboru navodi da je broj starih predmeta lani pao za više od 22 posto, najviše na županijskim sudovima Hrvatski suci relativno su zadovoljni okružjem u kojem rade, a prilično visoko cijene i vlastiti rad. Pokazali su to rezultati istraživanja koje je Europska mreža sudbenih vijeća provela među 11.712 sudaca iz 26 europskih država, a koje je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa priložio svom prvom izvješću o stanju sudbene vlasti koje je prošlog tjedna podnio Saboru. U istraživanju je sudjelovalo 119 sudaca iz Hrvatske, koji su vlastiti rad na ljestvici od jedan do 10 ocijenili prosječnom ocjenom 8,3. Njih 42 posto smatra da rade besprijekorno i daju si “čistu desetku”, 20 posto sebi daje ocjenu devet, no ima i onih ekstremno samokritičnih. Dva posto sudaca smatra tako da za svoj rad zaslužuje ocjenu nula. Iako je riječ o vrlo malom broju (dvoje ili troje sudaca), neobično je da netko na takvom položaju smatra da mu je kvaliteta rada ravna nuli.
Nisu pod pritiskom institucija
– Nisam čitao izvješće, ali uvijek imate ekstreme koji se možda ne shvaćaju ozbiljno. Kada imate 119 njih, makar bili suci, uvijek možete naići na neozbiljne ljude – komentirao nam je zamjenik predsjednika Hrvatske udruge sudaca Marin Mrčela. Takvih sudaca ima i u drugim zemljama uključenim u istraživanje (Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Letonija, Litva, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo), no njihov udio u ukupnom broju ispitanih upola je manji – da im je kvaliteta rada ravna nuli misli ih jedan posto. I prosječna ocjena koju su si dali suci na europskoj razini nešto je viša od one u Hrvatskoj i iznosi 8,8. Osim nešto nižih ocjena vlastitog rada, veći postotak hrvatskih sudaca žali se i da su u posljednje dvije godine bili pod neprimjerenim pritiskom da odluče na određen način o predmetu ili dijelu predmeta. Da im se to dogodilo, tvrdi 12 posto hrvatskih u odnosu na sedam posto sudaca u ostalim zemljama u kojima je provedeno istraživanje. Pritisak najčešće proizvode stranke i njihovi odvjetnici, no 82 posto hrvatskih sudaca tvrdi da takve pritiske nije doživjelo. Odnosom s drugim institucijama suci su uglavnom zadovoljni i velika ih se većina izjašnjava kako nisu pod pritiskom politike, Ustavnog suda ni Udruge sudaca, a zadovoljni su i radom DSV-a. Nešto je manje zadovoljstva kada je u pitanju profesionalno napredovanje. 55 posto hrvatskih sudaca smatra da kriterij napredovanja nije sposobnost i iskustvo, nego “nešto drugo”, što je dvostruko veći udio nezadovoljnih nego u drugim zemljama.
Izdavanja za sudbene dane
Što o hrvatskim sudovima misle građani, odavno je poznato, a najveći razlog nepovjerenja u pravosuđe je dugotrajnost predmeta. No, sudeći po Sessinu izvješću, sudovi na tom planu bilježe priličan napredak. Zadnjega dana 2017. na svim hrvatskim sudovima bio je 11.971 stari predmet (onih koji se vode dulje od 10 godina), što je smanjenje za 3404 predmeta ili 22,15 posto u odnosu na godinu prije. – Tu ima još prostora za poboljšanje i to moramo još popraviti – uvjeren je Mrčela koji posebno podcrtava podatak da je broj neriješenih starih predmeta na županijskim sudovima prošle godine smanjen za čak 37,26 posto. I u Sessinu izvješću navodi se da je broj starih predmeta na županijskim sudovima lani smanjen za 1476, što je najveći pozitivan pomak u rješavanju starih predmeta promatrajući sve vrste i razine sudova. Od 15 županijskih sudova u samo dva (Slavonski brod i Osijek) došlo je do neznatnog povećanja udjela starih predmeta u ukupnom broju neriješenih predmeta u sudu. Sessa u izvješću predlaže i mjere za poboljšanje sustava. Među ostalim predlaže osnivanje visokog kaznenog suda kao jedinog žalbenog suda za prvostupanjske kaznene sudove. U parničnom postupku kao jedinu vrstu pravnog lijeka uveo bi revizije po dopuštenju, povodom kojih bi Vrhovni sud donosio načelne stavove. Vrhovni sud Sessa bi definirao kao onaj koji ujednačava sudsku praksu i u kaznenoj i u građanskoj grani sudovanja. Izjednačio bi plaće svih sudaca prvog i drugog stupnja, povećao izdvajanja za edukaciju sudaca u domaćem pravu, ali i kako bi se suci upoznali s međunarodnim pravom i praksom supranacionalnih sudova. Radi približavanja sudbene vlasti građanima, Sessa traži veća izdavanja za sudbene dane u stalnim službama i drugdje gdje se ukaže potreba.
Da kriterij napredovanja nije sposobnost, nego “nešto drugo”, smatra čak 55 posto sudaca To su ekstremi. Kada imate 119 pojedinaca, makar bili suci, uvijek možete naići na neozbiljne ljude MARIN MRČELA predsjednik Hrvatske udruge sudaca