HOĆE LI BISKUPI STATI IZA REFERENDUMA O IZBORIMA?

Biskupi su na velikoj kušnji. Taman nakon što su odahnuli nakon fajta oko ratifikacije Istanbulske konvencije, slijed događaja nuka ih na ponovni izlazak iz pasivnosti. Dakako, radi se o izjašnjavanju o referendumskoj inicijativi za promjenu izbornog zakona, koja je izravan produkt prijepora oko Istanbulske konvencije. No hoće li ta logika potaknuti biskupe da se i o referendumu jasno izraze, kao što su to učinili (doduše, nakon male povuci-potegni situacije) po pitanju sporne ratifikacije? Kako će postupiti hrvatski episkopat najlakše se da očitati iz prošloga prikuplja potpisa 2014. za identičnu stvar. Biskupi se tada nisu izjasnili javnom podrškom prikupljanju potpisa, kao što su to učinili za referendum o braku. Neformalno su poručili kako su, za razliku od prikupljanja potpisa za brak, to politička pitanja te da Crkva štiti obitelj i zbog toga su se po tome pitanju angažirali, ali da se u politiku ne žele miješati. No, dopustili su prikupljanje potpisa ispred crkava, što je bio znak neformalne podrške. Je li sada situacija drukčija? Istanbulska konvencija napravila je golemi razdor u hrvatskoj političkoj i društvenoj stvarnosti. Čak ne toliko zbog spora oko uvođenja ili ne uvođenja rodne ideologije na mala vrata u hrvatski zakonodavni sustav, nego zato što je posve ogolila aktere na političkoj sceni Hrvatske, koji su se predstavili u punini svoje samodostatnosti i nedodirljivosti, iskoristivši poluge vlasti, medije i silu za nametanje nečega što nije bilo ni hitno ni nužno i o čemu se još moglo raspravljati i zacijelo postići neki konsenzus. Takav potez vlasti potpali je fitilj za prikupljanje potpisa za o promjeni izbornog zakona, koji političkim strankama i stranačkim oligarhijama omogućava beskrajnu kombinatoriku za održanje na vlasti, počevši od sastavljanja izbornih lista do kasnijih koalicija s marginalnim strankama. Sve to vide i biskupi. No, hoće li gorčina s kojom su podnijeli ratifikaciju Istanbulske konvencije (osobito demokršćanske stranke i njezinih zastupnika) biti dovoljan okidač da tome procesu, koji je započeo s Istanbulskom, daju svoj placet. Zasad se oglasio jedini katolički medij sa stavom u Hrvatskoj, Glas Koncila, čiji je glavni urednik dao “zeleno svjetlo” referendumu za promjenu izbornog sustava. Glas Koncila godinama se zalaže, kao što je poznato, za demontažu nakaradnog sustava i/ili pronalaženje “trećeg puta”, koji bi zemlju izvukao iz gliba. No, Glas Koncila ne mora nužno dijeliti mišljenje episkopata, a i nije službeno biskupsko glasilo. Tako da prostor za izjašnjavanje tzv. službene Crkve još uvijek zjapi otvoren. I od njega, zacijelo, ne strepe toliko oni koji kreću u prikupljanje potpisa, nego više oni kojima ti potpisi mogu pomrsiti račune. Pa bi glas biskupa mogao biti presudan za budućnost zemlje.