DA SU TOČNI, SMS-ovi BI UGROZILI NACIONALNU SIGURNOST

Priča o e-mailovima koje su razmjenjivali ljudi uključeni u izradu i poslije provedbu tzv. lex Agrokor poprimila je jučer konture špijunskog trilera, ali još uvijek nismo sigurni radi li se doista o sigurnosnom “krimiću” ili o goloj parodiji. Hrvatski helsinški odbor je, naime, objavio kako im je Ivica Todorić poslao kompromitirajući materijal koji, osim nastavka transkripata i e-mail korespondencije među članovima neformalnog tima Martine Dalić, sadrži i SMS komunikaciju u samom vrhu Vlade. U HHO-u pritom tvrde kako je riječ isključivo o SMS-ovima koje su razmjenjivali državni dužnosnici te kako nije bio uključen nitko sa strane. Pretpostavimo li da ministri i premijer nisu tako nesmotreni da bi poruke koje razmjenjuju međusobno slali i nekim svojim “prijateljima”, otvara se pitanje nacionalne sigurnosti. Znamo da su za procese oko Agrokora zainteresirani mnogi. Nije tajna ni da mnogima ne bi “sjela” nagodba vjerovnika u posrnulom koncernu, no teško je povjerovati da je bilo tko među njima toliko moćan da može “provaliti” komunikaciju u samom vrhu vlasti. Ako je netko to i uspio, pitamo se, što su za to vrijeme radile sigurnosne službe i kako se štite komunikacijski kanali kojima prolaze mnoge za državu osjetljive informacije. Na potezu je sada DORH. Budući da im je HHO proslijedio svu dokumentaciju koju im je Todorić poslao, od njih se očekuje da što skorije provjere njezinu autentičnost. Pokaže li se da je doista riječ o SMS-ovima među državnim dužnosnicima, osim njihovu sadržaju, koji je po tvrdnjama iz HHO-a duboko kompromitirajući za neke iz Vlade, pozornost će se svakako morati posvetiti i načinu na koji su neovlaštene osobe došle do tih poruka. U Hrvatskoj nitko ne bi smio biti toliko samouvjeren da upada u komunikaciju među ljudima u vrhu vlasti jer to državu izlaže ozbiljnom sigurnosnom riziku. No ako su navodni SMS-ovi na tragu uradaka koje su jučer na uvid dobili naši novinari, ipak se ne radi o sigurnosnom proboju, nego tek o proboju gluposti i amaterizma.

Što su radile sigurnosne službe i kako se štite kanali kojima prolaze za državu osjetljivi podaci