5 Hrvata u presudnim bitkama Europe
Ivan Leko najveće je trenersko otkriće ove sezone. Nadomak je naslovu prvaka Belgije i u Bruggeu je idol navijača. Kažu da podsjeća na slavnoga Tomislava Ivića...
Publika voli Leku jer je pozitivac, pun energije. Ne doživljavaju ga kao stranca, odlično govori flamanski, kaže novinar Pierre Bilic Iz najmanje dva razloga 40-godišnjega Splićanina Ivana Leku možemo ubrojiti u rijetke nogometne vrste. Najprije, u to vrijeme, prije trinaest godina, inteligentni, ljevonogi veznjak razornoga šuta bio je pripadnik posljednje Hajdukove generacije koja je osvojila naslov prvaka, pa budući da je pojava tog trofeja toliko raritetna u Splitu, Lekina slava u tom posljednjem Hajdukovu velikom prasku do danas je neprolazna. Trinaest godina nakon svoga drugoga i posljednjega naslova prvaka u igračkoj eri, Ivan Leko kao trener Club Bruggea nalazi se pred svetim gralom belgijskoga prvenstva; dva kola prije kraja ima četiri boda više od drugoplasiranoga Standarda i sudbinu drži u svojim rukama.
Leko se nametnuo radom
Naslov može osigurati u nedjelju, u izravnom dvoboju u Liegeu sa Standardom, koji vodi Portugalac Ricardo Sa Pinto. Ne uspije li pak ovaj vikend, Lekina krunidba očekuje se sljedeće nedjelje, u srazu s Gentom kod kuće. Tako je Leko u poziciji ostvariti s Bruggeom ono što nije uspio kao njegov igrač, između 2005. i 2009. godine (s jednom posudbom u Beershot) i postati prvi hrvatski nogometni trener koji osvaja naslov prvaka u zapadnoj Europi nakon čak 23 godine i pothvata Otta Barića s tadašnjim Casino Salzburgom. Leko je na tragu i još jednoga hrvatskog trenerskog gurua, legendarnoga Tomislava Ivića, koji je 1981. godine donio naslov prvaka Anderlechtu. Podsjeća li vas Ivan Leko na Ivića?, pitamo uglednoga belgijskoga novinara, glavnog tajnika udruženja belgijskih sportskih novinara Sportspress.be Pierrea Bilica. – Ivić mi je bio trenerski idol i teško mu se netko može približiti, ali kod Leke ipak uočavam neke sličnosti sa slavnim stručnjakom. Ima Ivićev čvrsti karakter, volju, želju, strast za pobjeđivanjem – kaže Bilić i dodaje: – Ivan Leko za mene nije trenersko otkriće. Naime, još prije nekoliko godina, dok je još vodio Leuven, njegov menadžer Dejan Veljković nagovijestio mi je Ivanov potencijal: “Zapamtite, Ivan Leko bit će veliki trener”, kazao mi je tada Veljković. I Ivan je očito na pravom putu. Čime je Ivan Leko osvojio ljude u Bruggeu? – Najprije, Ivan je Brugge preuzeo nakon odlaska Preud’hommea, trenera jake osobnosti, velikoga imena, i to onda nije lagana pozicija za njegova nasljednika. Međutim, Ivan se nametnuo radom, beskompromisno je nametnuo novi stil igre, složio i uigrao novu momčad, usto je čovjek izuzetne energije i nadasve pošten i iskren. Nikada neće za lošu igru svoje momčadi tražiti opravdanje – nastavlja Bilic. Je li belgijsko prvenstvo odlučeno? – Ne vidim kako bi Leko s Club Bruggeom mogao ispustiti toliku prednost. Da, bit će prvak, sasvim zasluženo, jer je cijelu sezonu bio najbolji. I publika u Bruggeu to zna cijeniti (u prosjeku na domaćim utakmicama ima 27 i pol tisuća gledatelja, nap.a.), ona jako voli Leku, jer je pozitivac, pun energije i pravi vođa. Usto, njega ovdje i ne doživljavaju kao stranca jer je dugo igrao u Belgiji i odlično govori flamanski jezik – zaključio je Pierre Bilic.
Do naslova s još dva Hrvata
Ivan Leko u Bruggeu prema svom prvom trenerskom trofeju korača s dvojicom hrvatskih nogometaša, 28-godišnjim Zagrepčaninom Ivanom Tomečakom te 24-godišnjim reprezentativcem, kandidatom za Svjetsko prvenstvo, trenutačno ozlijeđenim Požežaninom Matejem Mitrovićem. U stručnom stožeru je još jedan Hr-
vat, trener vratara, Zadranin Tomislav Rogić, svojedobno Štimčev suradnik u reprezentaciji. Lekin naslov u Bruggeu bit će vrhunac zadivljujućeg osvajačkoga pohoda hrvatskih nogometnih trenera u nacionalnim prvenstvima širom svijeta. Još prije naslove su u Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima izborili Branko Ivanković s Persepolisom i Zoran Mamić s Al Ainom (proglašen za trenera godine u UAE), a istome cilju približavaju se Igor Bišćan s ljubljanskom Olimpijom i Dean Klafurić s Legijom iz Varšave.