Zagreba,

u Splitu više slobode nego igdje drugdje. Jako sam zahvalna na tome. Što se tiče Splita kao grada kulture, svi govore o tom nekom zlatnom dobu koje je iza nas, kada je cijela hajdučka momčad dolazila u kazalište Dari Vukić uručiti buket cvijeća iza predstave. Naravno da bih htjela da toga još ima. Ali, u Splitu kultura koliko je potrebna, toliko smo okruženi tom kulturom od zidina, palače, predivnog vremena, mora, maslina pa ponekad imam osjećaj da uopće nije ni potrebna iako je to užasno izgovoriti... Ali, kako možeš nadmašiti, reći ću, Božje djelo? Zaista postoji ta dvojakost. Jako bih htjela da se kultura digne na višu razinu, pogotovo sad otkako sam otputovala pa ga pokušavam sagledati ne toliko prisno, već iz udaljenije perspektive i mislim da ima jako puno potencijala koji su neiskorišteni – kaže Anastasija Jankovska koja planira i kada postane redateljica i dalje živjeti i raditi u Splitu i baš zato bi voljela da se neke stvari pokrenu, odnosno da nudi raznovrsnije kulturne sadržaje. – Split ima bogatu kulturnu i kazališnu tradiciju, izvrsne glazbenike koje je iznjedrilo to područje i nadam se da ćemo u skorašnjoj budućnosti doživjeti da uistinu postane i grad kulture – poručuje Jankovska. Nikola Čelan, član je TBF-a iz prve postave i autor nedavno izašle knjige “Kako sam preživio splitske 90-e i prvih deset godina TBF-a”, u kojoj je zamrznuo duh jednoga grada i jednoga vremena. Pitali smo ga što se u Splitu promijenilo od 90-ih do danas. – Sve se promijenilo maksimalno, to se vidi iz moje knjige gdje je riječ o paklu ratnog zaleđa, nazvao sam to ratni backstage. Mnogi ljudi iz tog vremena nisu preživjeli, ali što je najluđe ne zato što su poginuli na ratištu, mi smo mlađa generacija, ljudi su poumirali ovdje od očaja i najraznovrsnijih mogućih demona. Ali, to smo preživjeli, što je slavodobitno konstatirano u mojoj knjizi, imamo TBF koji je manifest cijele te pobjede u mojoj viziji, a sad smo doživjeli da se grad zadnjih četiri-pet godina metamorfozira u nešto prihvatljivo i to je ono što me najviše šokira – kaže Čelan.

Mnogo hvale za Oparu

Otkud ta negativna percepcija Splita, pitamo ga. – U mladoj hrvatskoj državi naviknulo se na Split gledati kao na Afriku sa strujom, u najuvredljivijem kontekstu. Studirao sam u Zagrebu, ondje sam proveo šest godina, a i sad vidim da mnogima nije drago što se u Splitu stvari miču, a miču se. Negativna percepcija, na žalost, dolazi iz Zagreba, najviše jer nekome odgovara da se Split predstavlja samo kroz crnu kroniku, neki kolektiviteti se puno bolje osjećaju kada se stalno osjećaju napetosti i kad nas nerealno šutaju i nazivaju vražjim otokom, gradom slučajem. Imamo svojih urbanih problema, ali to je otišlo u toliki mit da je to degutantno. Ja sam se 2001. iz dišpeta vratio u Split – kaže Čelan. Negativnoj percepciji Splita pridonose, kaže, i ekstremna politička strujanja u gradu koja su u krajnje destruktivnom sukobu. – U “clashu” su krajnja desnica koja je totalno opskurna, a s druge strane tradicionalna ljevica koja nije ništa bolja, dapače, zna biti puno destruktivnija. Stalno se događa neki “clash” te dvije struje koji ne donosi nikome ništa dobro. Centrističke snage bi morale nešto artikulirati iz našeg kulturnog pokreta koji traje već 30 godina – kaže Čelan i dodaje kako je Split u kasnom socijalizmu imao sve urbane simbole, HNK, jak Hajduk, jak škver, a onda je puno propatio u ratu, kad je taj kulturološki aspekt u gradu srozan. – To je vidljivo i u garniturama naših gradonačelnika gdje je ovo što smo prošli sa Želom i lijepljenjem pršuta na čelo nije najgore što nam se kulturološki dogodilo, kako se percipira izvan Splita. Ovo iza njega što je bilo, to je bila prava čerga, nije se znalo tko pije, a tko plaća, dok se za vrijeme Keruma neki sumanuti red znao dogoditi. Međutim, imali smo veliku sreću s Oparom – tvrdi Čelan, koji inače prati koncertnu i festivalsku scenu, ne samo u Hrvatskoj već i

Split ima bogatu kulturnu i kazališnu tradiciju, izvrsne glazbenike, i nadam se da će u budućnosti postati grad kulture, poručuje A. Jankovska Matko Jelavić: Oponiranje uvijek dobro dođe da bi se išlo naprijed. Rezultati Splita daleko su veći od rezultata Hrvatske, a tu mislim na kulturu, film, glazbu, sport...