Zagrebački je ključ čekao ispod otirača, a londonski u sigurnosnom pretincu sa šifrom
li i u Zagrebu, i ugodno se družili kao kod kuće. Jedino što je nas Rob pitao iz Zagreba bilo je koje gorivo ide u naš automobil, kako upotrebljavati nekoliko naših daljinskih uređaja i kako gledati filmove na DVD-u. Oni imaju spremne isprintane upute na nekoliko stranica, a među njima su i one kako koristiti koji daljinski i za što, pa sam se zarekao da ću za iduću razmjenu doma i ja pripremiti slične upute, iako sam nisam imao problema sa snalaženjem s nekoliko njihovih daljinskih upravljača. Najveće iznenađenje došlo je iz Zagreba u obliku vijesti da je našim Englezima bilo fenomenalno na utakmici Dinamo – Rijeka na kojoj su pala tri gola. Bili su jako iznenađeni što su karte bile besplatne. Oni imaju godišnje karte za West Ham koji igra u najboljoj nogometnoj ligi na svijetu. Sin i ja bili smo pak na utakmici Arsenal – Stoke i vjerujem da ne moram trošiti puno riječi kako bih dočarao sve razlike između te utakmice u tom ambijentu novog stadiona Emirates i bilo koje utakmice na kojoj sam bio u Hrvatskoj. I baš zato jer sam bio na utakmici njihove lige, bio sam još više iznenađen što je njima bilo tako dobro na utakmici Hrvatskog kupa. Ako je Englezima to bilo super, onda se stvarno nemamo čega sramiti pred njima ili bilo kim drugim.
Na Emiratesu bez strogoće
Naš odlazak na utakmicu nije imao veza s Homeexchange paketom jer nam nije palo na pamet pitati domaćine imaju li godišnje karte koje bismo mi koristili taj vikend, a West Ham ionako taj vikend nije igrao u Londonu. Žena je iznenadila mene i sina nabavivši karte za Arsenal preko svojih prijatelja Engleza, a do karata za utakmicu Chelsea – Tottenham se ni u ludilu nije moglo doći. Na utakmici me jedino iznenadilo da se na tom donjem dijelu tribine na kojem smo bili sin i ja cijelo vrijeme stajalo. Stalno slušam o rigidnoj strogoći na utakmicama engleske nogometne lige i stalno sam čekao kad će doći redari ili policija da sve upozore da moraju sjesti. No, zabranili su nam samo da na tribine nosimo piće – ne smije se ni s gaziranim sokom, nego smo to morali popiti u ugostiteljskom dijelu u unutrašnjosti stadiona pa je moj sin počeo plakati jer nije bilo šanse da u 10 minuta popije pola litre soka.
Oduševljeni Zagrebom
Na dan povratka kući, ujutro smo sve usisali i očistili kao kad i doma imamo tjedno čišćenje, sve igračke i sve slikovnice vraćene su na mjesto. Ali na kraju imali smo jednu brigu zbog koje smo morali zvati Engleze, koji su još bili u Zagrebu. Odjednom je nestalo struje u cijelom stanu jer je iskočio jedan osigurač. Kad god bismo pokušali vratiti taj osigurač, on bi odmah ponovno iskočio. Nije dolazilo u obzir da odemo u Zagreb i ostavimo stan bez struje pa da se otopi hladnjak. Kad smo nazvali Roba i Monicu, oni su nas odmah pitali jesmo li što kuhali. Kad smo rekli da jesmo, samo su pitali i je li nešto iskipjelo na štednjaku? Da, naravno da jest, iskipjela je voda dok smo kuhali tjesteninu. Voda je ušla u utore prekidača na ploči pećnice, a tada se, zbog sigurnosti, izbacuje sklopka. Sve dok se utori nisu potpuno osušili nismo imali struje u stanu! Kada smo se vratili u Zagreb i ušli u našu kuću, stan smo našli nevjerojatno čist i uredan, dojam je bio kao da nitko nije bio u stanu otkad smo krenuli na put. Sve je bilo na svome mjestu. Jedino što su nas dočekale dvije zahvalnice na stolu, jedna za nas i jedna za moju majku koja ih je ugostila u Ližnjanu. Poruke su bile pune zahvale i u njima su prenijeli da im je bilo odlično i u Zagrebu i u Istri. Doista se moramo prestati brinuti kako će strancima biti kod nas kad ponovno zamijenimo stan s nekim iz svjetskih metropola.
Zahvaljujući Homeexchangeu, u stranom gradu možete biti i domaćin imate li u tom gradu poznanike. Možete ih počastiti večerom i ugodno se družiti kao kod kuće