Berači vrganja preplavili šume, sezona je uranila
Iako niču tek potkraj svibnja i početkom lipnja, vrganji su se ove sezone odvažili i izvirili već u travnju jer nije bilo smrzavanja S košarom u rukama, Nikola Medved već od sedam ujutro spretno se penje po bilogorskim obroncima, a iako mu je 77 godina, za njim zastajkuju i upola mlađi. Sezona je vrganja već u punom jeku, dobrano je uranila, pa se i iskusni gljivar Nikola zaputio u “lov”. – Prijeđem i do pet kilometara u jednoj šetnji kako bih nabrao košaru vrganja. Traje to i do tri-četiri sata – smješkajući se govori Nikola dok pogledom pretresa grmove pod stablima ispred sebe. Iako niču tek potkraj svibnja i početkom lipnja, vrganji su se ove sezone odvažili i izvirili već u travnju jer nije bilo smrzavanja. – Da bi izrasli, temperatura noću treba biti par dana od 16 do 18 stupnjeva, ali nužna im je vlaga. Proljeće je ove godine toplo, no nedostaje kiše. Prvi proljetni vrganji pojavljuju se na južnoj strani, gdje je toplije, vlažno i osvijetljeno, i to u rjeđim šumama, uz šire puteve, na proplancima. Jesenski vrganji mogu rasti i dublje u šumama – poučava naš sugovornik. Gljivari, stoga, pažljivo osluškuju vremensku prognozu. – Pratimo gdje pada kiša i dva-tri dana nakon nje, odlazimo u ta područja. No, zemlja mora biti topla, ne hladna – ističe. Virovitički kraj prekriven je šumama pa je pravi raj za vrganje. Nikola ih nabere dovoljno da ih cijelu godinu jedu njegova obitelj i bliski prijatelji, i to barem jednom tjedno. U sezoni, na tanjuru su mu i svaki dan. Poha ih, suši za juhe ili zamrzava. Rekordni mu je vrganj težio 1,4 kilograma. Inače, kilogram vrganja na tržnici u Virovitici stoji 50-ak kuna. Šumama krstari i traga za gljivama već 15-ak godina, a učio se tome i na tečajevima, prvenstveno od iskusnijih. – Berem is- ključivo one gljive koje dobro poznajem. I vrganja ima otrovnih, ali njima se ne približavam. Ne ide se u gljive brati bilo što, jer se lako nastrada. Srećom, nisam se nikada otrovao, ali svjestan sam opasnosti. Da upoznate gljive, čitajte i pitajte starije – savjetuje on. Nije stradao od gljiva, ali jest od krpelja – obolio je od borelioze, oporavljao se dvije godine i smršavio 15 kilograma. No, bez straha korača dalje šumama, ali u dugoj odjeći. Opreza radi, u šumu ne ide sam. Vrganji su rašireni diljem Hrvatske, a lani su ih, primjerice, doslovce kolima vozili iz okolice Karlovca. – Vrganj je u cijeloj Europi najpoznatija gljiva. Desetak je vrsta u našoj zemlji, neke su nejestive, a sotonski vrganj je i otrovan. Bogati su proteinima, a nemaju kolesterola – kaže Zvonko Vuk, čelnik Gljivarskog društva Kamilo Blagaić iz Zagreba.
Desetak je vrsta vrganja u Hrvatskoj, ali neki nisu jestivi, a sotonski je vrganj i otrovan