Nagodba neće stići? Treba li produljiti lex Agrokor?
Nagodbi vjerovnika Agrokora prijeti propast zbog tehničkog razloga – organiziranja skupština
Stranački klanovi mogu se podijeliti s obzirom na svjetonazorska opredjeljenja, regionalnu snagu i interesnu bliskost s Plenkovićem Afera Hotmail, osim što je oslabila poziciju premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, stubokom je izmijenila odnos snaga u toj stranci. Plenković je HDZ-ovcima, kada je inzistirao na ratifikaciji Istanbulske konvencije, što je bilo nedavno, mogao prijetiti rušenjem Vlade i sastavljanjem novih lista s kojih će počistiti pola sadašnjih zastupnika, a sada itekako mora udovoljavati stranci, što svjedoči i izbor dvaju potpredsjednika HDZ-a za nasljednike Martine Dalić.
Isprepleteni odnosi
Plenković je Vladu i HDZ preuzeo uz agendu da će mijenjati i stranku i Hrvatsku, ali on nema više nikakvog potencijala “preodgajati” HDZ kao ni Hrvatsku, pa se ratifikacija Istanbulske konvencije može smatrati najvećom Plenkovićevom ideološkom reformom. Pojedini članovi Predsjedništva HDZ-a prvi znak Plenkovićeve slabosti, prije izbora Tolušića i Horvata s kojima uopće nije u dobrim odnosima, iščitali su kada je u nedavnom intervjuu, već načet aferom Hotmail, prvi put rekao da će predsjednica RH, ako se opet kandidira, imati podršku i HDZ-a i njega osobno. Plenković je i prije ostavke Martine Dalić zaključio da se ne može iscrpljivati i u sukobima s predsjednicom, a zatim i da mora početi uvažavati vlastitu stranku. Odnosi u HDZ-u isprepleteni su osobnim interesima, međusobnim animozitetima, označeni su ideološkim podjelama i osobnim ambicijama. U HDZ-u, zasad, nema homogene grupe koja bi okupljena oko iste osobe krenula u rušenje Andreja Plenkovića. Stranački klanovi mogu se podijeliti s obzirom na svjetonazorska opredjeljenja, regionalnu snagu (gazde u svom dvorištu) i interesnu bliskost s Plenkovićem. Afera Hotmail, priznaju i oni koji ne pripadaju njegovu krugu, ojačala je poziciju Milijana Brkića, Plenkovićeva zamjenika u HDZ-u, jer on kao bivši glavni tajnik i dalje uživa određenu podršku na terenu. Međutim, i Brkićeva se moć precjenjuje, on kotira na stranačkom terenu, ali nema potencijal okupljanja drugih stranaka oko HDZ-a, što uporno ističu Plenkovićevi koalicijski partneri. S njim su povezani određeni županijski i gradski čelnici, kao i neki članovi Predsjedništva. No Brkić je u jako dobrim odnosima s predsjednicom RH, a nedavno je savjetničku funkciju u njezinu Uredu dobio i jedan Brkićev čovjek – Vlado Galić. S predsjednicom je povezan i Tomislav Čuljak, potpredsjednik HDZ-a i bivši politički tajnik, pa se stječe dojam da je Kolinda Grabar-Kitarović njegovala odnose s dvojicom utjecajnih stranačkih ljudi koje je Plenković, dok je bio u snazi, nastojao marginalizirati. Plenkoviću sada pomaže što prevladava uvjerenje da je Brkić uz njega u ovoj velikoj političkoj krizi. Drugi klan čine HDZ-ovi demokršćani odnosno konzervativci koje čini Davor Ivo Stier, Anton Kliman, Damir Jelić, Goran Marić, Miro Kovač... Njih povezuje isti svjetonazor, no u toj grupi jedino Miro Kovač pokazuje otvorene ambicije. Davor Ivo Stier prirodni je drugi čovjek, onaj koji kreira ideološku usmjerenost i politiku stranke, od koje je Plenković potpuno odstupio, ali u aferi Hotmail Stier ne otežava Plenkoviću ni na koji način. Posebnu grupu čini ekipa okupljena oko Božidara Kalmete, koji i dalje vrlo dobro kontrolira zadarski teren. Kalmeta je iznimno lojalan Plenkoviću i ne propušta priliku u kojoj će ga pohvaliti, posebice “modernizaciju” stranke i njeno pomicanje k centru. Kalmeta i zbog objetkivnih okolnosti, sudskog procesa, ima razloga biti odan šefu HDZ-a. Jednu od jačih stranačkih infrastruktura ima Tomislav Tolušić jer mu leđa drže i stari HDZ-ovi kadrovi – Josip Đakić i Ivica Kirin. Ta je ekipa dogovorno izgurala Tolušića, još u vrijeme Tomislava Karamarka, za potpredsjednika HDZ-a i ministra. Tu je veliku ulogu odigrao i Tomislav Čuljak. Tolušić figurira i kao mogući budući kandidat za šefa HDZ-a, no neki u HDZ-u drže kako bi se preuzimanjem funkcije Plenkovićeva potpredsjednika Vlade mogao “prekombinirati”.
Stranački sabor
Vrh HDZ-a namjerio se pak detronizirati Darka Milinovića koji se kao šef ličkog HDZ-a usudio prigovoriti zbog načina kadroviranja na Plitvičkim jezerima, ali kako je Plenkovićeva pozicija oslabjela, teško da će moći destabilizirati Milinovića. U Predsjedništvu HDZ-a ima i solo igrača, poput Ivane Maletić koju se povezivalo s Brkićem, ali s kojom se ne može upravljati i koja predstavlja potencijal za budućnost. Plenkoviću, dobrim dijelom i zbog podrške koalicijskih partnera ali i ukupne političke situacije, ne prijeti udar iz HDZ-a. Stranka ga neće rušiti jer HDZ-u rušenje svoje Vlade nije opcija. No, Plenković je ošamućen udarcima i njegova je budućnost neizvjesna... U subotu mu predstoji stranački Sabor na kojem će dva sata biti otvorena rasprava na koju će se moći prijaviti bilo koji član HDZ-a i govoriti po tri minute. Procjene su da prvi i drugi ešalon HDZ-a sa te pozornice neće udariti Plenkovića, ali smatra se da bi obični članovi mogli uputiti pokoju riječ kritike. Kako su neke tvrtke među vjerovnicima dionička društva, morat će organizirati skupštine društava jer bez njih ne mogu odlučiti o glasanju Sve smo bliži 10. srpnju, danu do kojeg je lex Agrokor na snazi, a da bi se stiglo izglasati nagodbu konačni prijedlog dogovora vjerovnika Agrokora trebao bi biti potpisan najkasnije početkom lipnja. Izvanredna uprava predvođena Fabrisom Peruškom trebala bi objaviti plan nagodbe do kraja tjedna, a uza sve prepreke poput osporenih jamstava bez kojih nagodbe nema i osporenih tražbina vlasnika obveznica, pred
Ratifikacija Istanbulske konvencije najveća je ideološka reforma Andreja Plenkovića Teško da će Plenković moći destabilizirati Milinovića, a ima i solo igrače poput I. Maletić
nagodbu se postavlja i problem tehničke naravi. Kako je među vjerovnicima puno velikih tvrtki, od kojih su neke dionička društva izlistana na tržištu kapitala, mnoge tvrtke morat će uoči glasovanja organizirati skupštine društava bez kojih ne mogu donijeti odluku o glasovanju o nagodbi. Zakon nalaže da se skupština može održati najranije mjesec dana od poziva na nju. I financijski vjerovnici imaju kompleksne procedure pa prije odluke o tome hoće li ili neće glasovati za nagodbu moraju sazvati kreditne odbore ili sjednicu uprava. U svakom slučaju, za pridobivanje suglasnosti za glasovanje veliki vjerovnici trebat će i više od mjesec dana, što znači da bi prijedlog nagodbe morao gotovo već biti na stolu. Mnogi stoga misle da bi elegantnije bilo produljiti lex Agrokor na još nekoliko mjeseci, a ne juriti za rokom, naročito jer bi se u tom dodatnom vremenu moglo riješiti i mnoga druga otvorena pitanja. Tako bi se, na primjer, dobilo vrijeme za osnivanje stalnog vjerovničkog vijeća, ali i za pokretanje parnica pa čak i pravorijek u predmetima kojima se pokušava dokazati valjanost jamstava i valjanost tražbina vlasnika obveznica koje će se morati voditi protiv Agrama i Adris grupe. U Agrokoru pak tvrde da će stići pripremiti nagodbu u postojećem zakonskom roku, ali ako se ne postigne posebni sporazum s Agram investom i ne nagovori tvrtku osiguravateljskog mogula Dubravka Grgića da povuče osporavanje jamstava na kojima se temelji EPM model, nagodbe neće biti. Agramu se zauzvrat nudi dogovor kojim može vratiti dio izgubljenog uloga koji iznosi oko 290 milijuna kuna, i to tako da Agrokor od Agrama otkupi dionice Agrolagune, proizvođača ulja i vina. Sporazum valja postići i s Adris grupom s obzirom na to da je ona osporila oko 780 milijuna eura tražbina vlasnicima obveznica, odnosno sva potraživanja koja nisu refinancirana roll-up aranžmanom. Vlasnici obveznica u ovom trenutku ne mogu glasovati o nagodbi što čini cijeli proces manje legitimnim. Oni koji se zalažu za produljenje zakonskog roka smatraju da bi sređivanje stvari smanjilo potencijalne tužbe nakon samog procesa. S druge strane, dio aktera vjeruje i da bi više vremena značilo samo više prilika za taktiziranje pojedinih skupina vjerovnika. Više je prednosti produljenja zakona, ali u političkim okolnostima u kojima bi se to trebalo napraviti malo je vjerojatno da je to potez na koji će se premijer Andrej Plenković odlučiti, osim ako na to ne bude prisiljen. Sada mu treba što hitnija nagodba.