Mladi odlaze u svijet, a stariji su tu i mogu biti jako korisni

Ovih dana državni vrh se sprema razgovarati o izbjegavanju demografske katastrofe. Nedavno je održan u organizaciji Zagrebačke inicijative i Zaklade Konrad Adenauer, Okrugli stol “Industrija 4.0 – Utjecaj na ekonomiju i radno tržište”. Ovom zgodom izdvojio bi se samo jedan prijedlog. Mogu li oni 65 + pridonijeti ublažavaju trenutnih nepovoljnih demografskih gibanja. Kada je kancelar Otto von Bismarck krajem 19. stoljeća, uveo vrlo napredno zakonodavstvo koje je omogućavalo zdravstveno osiguranje, osiguranje u slučaju nesreće na radu, kao i starosne mirovine, odredio je granicu odlaska u starosnu mirovinu od 65 godina. Za to vrijeme vrlo visoka razina. U proteklom razdoblju mnogo toga se promijenilo, no granica od 65 godina je ostala. Za neka zanimanja i danas je previsoka, za neka optimalna. Međutim za određeni broj zanimanja nepotrebno preniska. Među govornicima na Okruglom stolu osobito se isticali oni iznad 65 godina. Puni znanja i iskustva. Stoga ne začuđuje prijedlog jednog sudionika da se takvima omogući po potrebi i dulji staž. Odnosno da se među mjerama nađe rješenje za zadržavanje aktivnih znanstvenih radnika, liječnika i sličnih zvanja i zanimanja što dulje u sustavu. Možda bi produljenje rada npr. liječnika, dok im to zdravlje omogućuje i da se tako skrate beskonačne liste čekanja. Ili da se osnuje, makar “Umirovljenička zaklada za znanost” koja bi omogućavala da oni koji su navršili 65 godina nastave financijski poduprtim radom. Posebno na temama za koje mladi nemaju vremena. Kao što su to, primjerice, pregledni radovi s pojedinih područja (tzv. sintezologijske analize), pisanje biografija znanstvenika, itd. Imamo sve manje raspoloživog kadra. Mladi odlaze u svijet, ovi stariji su tu i mogu biti jako korisni.