POMLAĐIVANJE TIM S HARVARDA PRODULJUJE ŽIVOT ČOVJEKU NA 130 GODINA
Cilj Georgea Churcha koji vodi projekt jest usporiti starenje najprije kod pasa, nakon čega će na red doći ljudi
Miševima je produljen život modificiranjem dvaju gena koji utječu na glavne uzročnike starenja, zatajenja srca i bubrega, pretilosti i dijabetesa
Harvardski profesor George Church bez suvišnog se ustezanja može nazvati kumom sekvenciranja genoma. Jer pošteno je priznati da je otac sekvenciranja Frederic Sanger, britanski biokemičar koji je za života zaslužio dvije Nobelove nagrade iz kemije. Barem. S još jednim znanstvenikom, također Nobelom ovjenčanim Walterom Gilbertom, Church je osmislio prvu metodu sekvenciranja genoma sada već davne 1984. godine. Na tada opisanim metodama temelje se i neke današnje inovativne metode. Church je i jedan od ljudi koji je postavio Human Genome Project, pothvat kojim se nastoji sekvencirati kompletan genom čovjeka. Uz još neka jedinstvena otkrića inicirao je i Personal Genome Project koji je, zapravo, sekvenciranje genoma svakog od 100.000 dragovoljnih sudionika. Doista, riječ je o istinskom inovatoru u genetici. George Church praktično je stalno u vijestima, zbog, primjerice, tvrdnji da je moguće nanovo stvoriti neandertalca ili mamuta. I nedavno je zaokupio znanstvenu javnost objavom kako je cilj njegova novog startupa Rejuvenate Bio preokrenuti trend starenja u pasa. Nakon čega bi na red došli ljudi. U perspektivi, napori njegova startupa trebali bi uroditi čovjekom koji bi živio do 130. godine, ali u tijelu čije bi starenje bilo zaustavljeno u 22. godini. To bi, jasno, Church i njegova ekipa postigli genskom terapijom. Dodavanjem novog DNK životinjama, prvi su testovi obavljeni na biglovima, Church tvrdi da će ih učiniti “mlađima”.
Miševi i psi pa ljudi
Na ovakvo istraživanje Churcha su ohrabrila ranija istraživanja na jednostavnim organizmima poput crva ili muha, ali i jedno prema kojem su se na starim miševima na raniji nivo vratili neki biomarkeri nakon što je obavljena transfuzija krvlju mlađih miševa. Da sve to njegov Rejuvenation Bio radi, potvrdio je u jednom podcastu sam Church – prvo miševi, pa psi, pa onda ljudi, rekao je. I to je bilo rijetko pojavljivanje Georgea Churcha u kontekstu novog startupa za tjelesno pomlađivanje, što je i normalno jer vjerojatno bi tamošnji Prijatelji životinja imali što reći na tu temu. Ali, čini se da Church ima odgovor na takva pitanja, u jednom je obraćanju razmotrio uspjeh svojega istraživanja u kontekstu produljenja života kućnih ljubimaca. “Psi su tržište sami po sebi i za sebe. Nije to tek veliki organi- zam blizak ljudima, oni su nešto za što će ljudi platiti, a FDA će puno brže reagirati. Na psima ćemo zaraditi, a ta zarada platit će za testiranje na ljudima”, pragmatičan je Church. Uostalom, mnogo je lakše dokazati da djeluje na psima nego na ljudima jer koliko bi trebalo biti produljenje kod čovjeka da to netko shvati ozbiljno? Dvadeset godina? Nema se vremena čekati dvadeset godina da bi se prikupila baza podataka koja bi dokazala da na čovjeku doista djeluje. Dajte radije najprije životinje. Zasad se zna da su testiranja napravljena na četiri bigla, no rezultati još nisu poznati. No, Churchov je startup najavio kako će prvi testovi biti usmjereni prema zaustavljanju bolesti srca uobičajenih kod španijela i dobermana, što bi onda bio neki dokaz da stvar može raditi i na ljudima. U potrazi su i za dozvolama vlasnika kavalirskog španijela kralja Charlesa kako bi testirali gensku terapiju kojom bi se tretiralo bolest mitralnog zaliska, srčanu bolest od koje umire polovica tih simpatičnih pasa. O kakvoj se terapiji konkretno radi, znaju samo u Rejuvenate Bio, pretpostavlja se kako bi se moglo raditi o blokiranju proteina TGF-beta za koji se smatra da aktivira tu bolest. Nju je već prije na miševima uspješno primijenio Neil Daidsohn koji je, uz Georgea Churcha, suosnivač sada već kontroverznog startupa. Prema škrtim vijestima, Church i ekipa paralelno izrađuju i dokumentaciju kojom bi se razriješile i neizbježne etičke dvojbe o ovakvim nastojanjima. Postavljeno im je, naime, jedno zanimljivo pitanje – s uspjehom terapije pomlađivanja pasa bit će ih i više koji će svoje gospodare nadživjeti, pa će još veći broj morati na eutanaziju. Čemu onda taj napor ako tako doista bude? Također, treba li takvim zahvatima zapravo produljivati ljubimcima realno težak život samo zbog emocije koje njihov gospodar prema njima ima? Ima još, što napraviti s onim psima na kojima terapija ne uspije ili se ispostavi da je aktivirala nešto drugo pa je ljubimac postao jako ranjiv? U svemu ima i onih koji su sumnjičavi prema ideji financiranja nečega za što nema dokaza da uopće funkcionira. Jer, je li takvo očekivanje uopće realno, može li se postići zaustavljanje starenja tijela manipulacijom DNK? Naš ugledni znanstvenik dr. sc. Gordan Lauc, osnivač tvrtke Genos, ima velike rezerve prema takvoj ideji. Prije svega jer o starenju realno znamo jako malo, premalo da bismo se već sada upustili u testiranja poput onih koja izvodi George Church.
Kalorije skraćuju život
– Starenje je fenomen koji u biti jako malo razumijemo. Neki organizmi žive svega nekoliko sati, a drugi čak i tisućama godina, no još uvijek ne razumijemo u čemu je razlika između njih. U području biologije starenja provode se brojna istraživanja. Otkriveni su mnogi geni odgovorni za starenje, a znamo i faktore iz okoliša koji mogu produljiti život. Jedan od njih je i previše unosa kalorič- ne hrane. Opće je prihvaćeno da restrikcija kalorija ili jednostavno gladovanje produljuju život. Uskraćivanjem hrane moguće je miševima ili štakorima znatno produljiti životni vijek. Iako je na ljudima nemoguće provesti kontrolirane eksperimente ovog tipa, postoje određene indikacije koje govore da i ljudima možemo na taj način produljiti život. No s druge strane, neki znanstvenici su zaključili da taj pristup produljuje život za otprilike onoliko vremena koliko smo bili doista jako gladni, pa se pitaju ima li to ikakvog smisla. Mutacije u genima koji su nužni za iskorištavanje hrane mogu imati iste učinke na produljenje života kao i gladovanje, no onda se opet postavlja pitanje želimo li živjeti dulje i biti neprestano gladni te imati nuspojave u raspoloženju zbog drugačijih biokemijskih procesa koji se odvijaju u našem tijelu tijekom gladovanja te izostanka lučenja hormona sreće, odnosno dobre volje – kaže dr. Lauc. MIT Technology Review navodi kako je cijela stvar temeljena na napretku u biotehnologiji što se praktično stalno događa posljednjih godina, a tu je uključeno i editiranje gena. Neki znanstvenici prihvaćaju mogućnost da je ovladavanje starenjem praktično gotova stvar iako je prerano reći kada će se to dogoditi. Produljenje životnog vijeka najveće je postignuće koje će se dogoditi u 21. stoljeću, misli harvardski biolog David Sinclair, koji je također uključen u Churchov projekt.
Silicijska dolina u pobjeđivanju starenja vidi osobni imperativ. Milijarderima se sviđa ideja da zaustave starenje u bilo kojoj dobi
“Prema ovome će Elon Musk izgledati kao kakav pješak koji se utrkuje s Formulom 1”, rekao je otprilike Sinclair. Dosadašnja su istraživanja dala neke naznake kako se trend starenja može preokrenuti. Primjerice, može se reprogramirati bilo koja stanica u stanje u kakvom su embrijske stanice. Kao i uvijek, ima jedno “ali”. – Postavljena je i zanimljiva hipoteza koja kaže da je starenje programirani mehanizam kojim se uklanjaju stare jedinke kako bi se napravilo mjesta za mlade jedinke. Primjerice, Genosov GlycanAge test upravo mjeri jednu takvu molekulu koja u mladosti štiti organizam od prekomjerne upale, a sa starenjem iz nepoznatog razloga gubi svoju funkciju i pridonosi razvoju bolesti. U tom slučaju teorijski bi genetičkim inženjeringom bilo moguće “prevariti” taj program i omogućiti pojedincu da živi dulje. Objektivno, to bi bilo jako loše za sve jer bismo vrlo brzo zagušili planetu i uništili sav život na njemu, no svakome od nas pojedinačno ta je ideja vjerojatno vrlo atraktivna – kaže dr. Gordan Lauc. Nije baš tako jednostavno preokrenuti trend kod cijelog organizma jer je on u slučaju ljudi i životinja sačinjen od bilijuna stanica koje imaju različite funkcije, a djeluju poput dobro uvježbanog koncerta. Ima mišljenja kako nikada nećemo moći postići da se jedan cijeli organizam podjednastvenici ko “pomlađuje”. – No u svemu tome postoji jedan veliki problem, a to je činjenica da, čak i kada bismo znali koje točno gene treba promijeniti, a to još uvijek ne znamo, još uvijek ne postoji pametna tehnologija koja bi učinkovite promjene genoma omogućila u odrasloj jedinki. Naime, iako je proteklih nekoliko godina moćni alat CRISPR za promjenu gena smišljen i znan- Starenje je fenomen koji zapravo slabo razumijemo. Neki organizmi žive nekoliko sati, a drugi čak i tisućama godina, no još uvijek ne razumijemo u čemu je razlika između njih, kaže Gordan Lauc su pokazali da se može koristiti u popravljanju pojedinačnih gena u pojedinačnom tipu stanica te na taj način liječiti neke bolesti, još uvijek ne postoji način na koji bi takav pametni alat sigurno unijeli u tijelo, ali i učinkovito promijenili specifične gene “starenja” u svih oko četrdeset tisuća milijardi stanica koje sačinjavaju tijelo svakoga od nas. Dakle, ako “geni starenja” postoje i ako otkrijemo što točno u njima treba promijeniti, s današnjom tehnologijom to ćemo moći napraviti samo na razini oplođene jajne stanice, ali ne i na sebi samima, tj. na odraslim jedinkama. Čak i da razvijemo tehnologiju koja može promijeniti DNK u svakoj našoj stanici, malo je vjerojatno da će to imati učinka na već stare jedinke, tako da se vjerojatno još uvijek ne moramo brinuti da će oni koji su sada stari i moćni ostati takvima zauvijek. Oni će i dalje umirati i ostavljati prostor za nove generacije, koje će mijenjati svijet nabolje – objašnjava dr. Lauc.
Prilika za masnu zaradu
I ponovno, kao što to obično biva, za sve se zainteresirala i američka vojska. US Special Operations Command, odnosno američko zapovjedništvo specijalnih postrojbi pristalo je financirati Rejuvenate Bio. Zanima ih poboljšanje sposobnosti vojnih pasa. Sveučilište Harvard, pak, potražilo bi patent koji bi obuhvaćao svaku kontrolu starenja pojedine vrste temeljenu na genskim terapijama, dakle i krave, i svinje, i konje, i mačke, i pse, i štakore itd. Oni koji su se već informirali o genskim terapijama vjerojatno znaju da takve terapije funkcioniraju tako da se upute koje DNK nosi umeću u virus koji ih onda prenosi do stanice. Na taj su način na Harvardu pokušali regulirati gensku aktivnost kod starijih miševa, bilo povećavajući je ili smanjujući, kako bi se pojedine molekule vratilo do stanja u kakvom su kod mlađih miševa. Znanstvenici s Harvarda tako su primijenili na starim miševima više od 60 različitih genskih terapija. Ta grupa znanstvenika sada priprema znanstveni rad u kojem će opisati tehniku kojom su uspjeli produljiti život miševa modificiranjem dvaju gena koji utječu na glavne uzročnika starenja, zatajenje srca i bubrega, pretilost i dijabetes. I sam je George Church priznao kako su ti rezultati nevjerojatni. Savršeno je normalno da se interes pobudio kod poduzetnika novog doba. Silicijska dolina vidi pobjeđivanje starenja i kao osobni imperativ i priliku za masnu zaradu jer bi takvo što vjerojatno postalo velikim biznisom. A ne treba dvojiti kako bi se kalifornijskim IT milijarderima i te kako svidjela ponuda da zaustave starenje u dobi u kojoj god to žele.