Krediti za povlaštene
NEDOPUŠTENI DRŽAVNI DAROVI ZA DUŽNOSNIKE
DONOSIMO: 43 DUŽNOSNIKA KOJI SU DOBILI ZAJAM S KAMATOM NIŽOM OD 5 POSTO
Na listi su: Tomislav Karamarko, Josip Buljević, Slaven Dobrović, Zoran Milanović, Milijan Brkić, Martina Dalić, Boris Miletić, Ladislav Ilčić, Predrag Štromar, Tomislav Ćorić, Dalija Orešković...
Nataša Novaković, šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa: Takve slučajeve još nismo rješavali
I privatne tvrtke, pa i banke, imaju povlaštene kredite za svoje djelatnike. No čim napuste tvrtku, zajam dalje plaćaju po tržišnoj cijeni
Imovinske kartice otkrivaju kako su povlašteni krediti prilično raširena pojava među dužnosnicima. Na našoj smo listi izdvojili samo ministre, zastupnike i još neke državne dužnosnike po kriteriju kredita s kamatom manjom od 5%. I lijevima i desnima državne institucije subvencioniraju privatne kredite najčešće samo zato što su se u pravom trenutku bili na pravom mjestu. Koji je interes Republike Hrvatske da 40 godina subvencionira nečiji kredit!? Osim ako nije riječ o novom Nikoli Tesli kojeg želi zadržati, ali onda je potpuni promašaj ne koristiti se njegovim genijalnim potencijalima. Koji je državni interes da MUP još od 1994. subvencionira kredit Tomislava Karamarka kako bi on plaćao kamatu od samo 2% – kad su bile i 15% – sve do 2034. godine, samo zato što je on odradio mandat na čelu zagrebačke policije. I Milijan Brkić ima istu stopu na kredit u eurima, ali na 30 godina, jer je radio u SOA-i, kao i Josip Buljević. Država može imati interes i povlaštenim kreditima privlačiti stručne kadrove na određene pozicije te kako bi “kupili” lojalnost i osigurali stabilnost važnog segmenta vlasti, osobito zato što to nije moguće probijanjem državne politike plaća. Takav pristup poznat je i u privatnom sektoru pa i neke banke (Erste, ZB, PBZ...) imaju povoljnije kredite za svoje djelatnike. Ali, čim napuste banku, kredit im se vraća na tržišne uvjete jer banka nije luda kao država plaćati nečiju povlasticu i kad za to nema baš nikakva interesa.
Pogodnost – stotine tisuća kn
Politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier vjerojatno nije pomislio na povlaštene kredite dužnosnika (kakav i sam ima) kad je na saboru HDZ-a rekao kako je naš najveći problem klijentelistički kapitalizam, odnosno “ljudi koji si namještaju poslove na račun društva i domovine”. Ali nema nikakve dvojbe kako se i kod povlaštenih kredita može raditi baš o tome, a ne o povlastici u općem interesu. “Svaki put kad se nekome pogoduje, ubija se hrvatska sloboda”, dodao je Stier. U imovinskim karticama ne vidi se koji je kriterij kreditne povlaštenosti dužnosnika, osim što možemo nagađati ili znamo da su ga neki dobili jer su tada radili u instituciji (MUP, SOA, HZMO, HNB, HBOR, HPB...) koja je nudila tu pogodnost, ili su ga dobili po općim uvjetima za neke profesije ili perspektivni znanstveni kadar. I, ne znamo pogoduje li nekima (i) banka. Tako je Zoran Milanović dobio “kredit za mlade” s kamatom od 5% u Erste banci iako je za sedam godina premašio zadanu dob. Već i nasumična analiza upućuje na nedostatak kriterija zašto se nekome subvencionira kredit do 2, 3, 4 ili 5%, što u odnosu na tržišne uvjete, ovisno i o roku otplate, predstavlja pogodnost od više desetaka, pa i stotine tisuća kuna. Uzgred, subvencionirane kamate manje od 3% smatraju se povlaštenim primanjem koje podliježe oporezivanju, ali ne i ako se isplaćuju iz državnog proračuna! Pitanje je može li se povlaštena kreditna kamata tretirati i s gledišta “primanja darova” jer je, prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa, dar svaki primitak u nov-
cu, a jedino su izuzeta “državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade”. Sandra Perković tako je, prema ocjeni Povjerenstva, kao saborska zastupnica primila “nedopušteni dar” od 50.000 kuna kao Zagrepčanka godine jer to nije državna nagrada. – To ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Zasad u praksi nismo imali slučaj u kojem bismo rješavali to pitanje – rekla nam je Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Doduše, taj se problem pokušao nametnuti u slučaju Zdravka Marića, koji se kao član nadzornog odbora HPB-a koristio povlaštenim kreditom, ali je Povjerenstvo tada reklo kako ne može odlučivati u slučajevima prije izmjene zakona o sukobu interesa 2011. godine. Lani je zastupnik SDSS-a Boris Milošević tražio mišljenje Povjerenstva može li se koristiti subvencioniranim stambenim kreditom pa mu je rečeno da može s obzirom na to da su za to predviđena državna sredstva “dostatna za subvencioniranje svih uredno zaprimljenih zahtjeva”. Ali, da nisu, očito bi otpao jer ga načela djelovanja dužnosnika obvezuju da “u određenim okolnostima prihvate i ograničenja u ostvarivanju onih prava na koja bi načelno imali pravo kao i svi drugi građani”, i to ne samo kad je to propisano već to može proizlaziti i “iz primjene dobre prakse i visokih standarda etičnosti u obnašanju javnih dužnosti”. Napomenuli su i da bi Milošević, u odnosu nadređenosti spram Agencije koja odlučuje o dodjeli kredita, bio u sukobu interesa, ali nadređena je Vlada. Što znači da bi za člana Vlade takav kredit bio problem.
Je li to zapravo dar u novcu?
Kad već traže bitne podatke o kreditima, zašto Povjerenstvo ne traži od dužnosnika i podatak po kojim kriterijima koriste kredit koji je povlašten u odnosu na tržišne uvjete dobivanja kredita kako bi znali je li riječ o nedopuštenom daru i/ili potencijalnom sukobu interesa u nekim okolnostima. Očito, jedna je situacija kad netko dobije povlašteni kredit prije nego što je postao dužnosnik, ali prema općim uvjetima, a drugo bez obzira na to kad je stečena povlastica ako je dobivena izvan općih kriterija jer se to onda kosi i s načelima djelovanja dužnosnika. I zasebno je pitanje je li kredit po povlaštenoj kamatnoj stopi dar u novcu i je li dopušten dužnosniku?
U imovinskim se karticama ne vidi koji je kriterij kreditne povlaštenosti političara
Subvencionirane se kamate kao povlaštena primanja oporezuju, ali ne ako su iz proračuna!