ZAŠTO HAZU ZAOBILAZI VRKLJAN, NOVAKA, FERIĆA, UGREŠIĆ...?!

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti prije oko dva tjedna izabrala je u miru i dostojanstveno nove redovne, dopisne i članove suradnike. Razred za književnost, koji je prije izbora imao šesnaest redovnih članova, dakle onih koji se mogu ponosno nazvati akademicima (a među njima je, na žalost, samo jedna žena, i to odmjerena i mudra Dubravka Oraić Tolić) na izbornoj je skupštini za redovnu članicu izabrao i Željku Čorak, povjesničarku umjetnosti i esejisticu koja je, zanimljivo, bila članica suradnica, ali ne u Razredu za književnost, nego u Razredu za likovne umjetnosti, i to još od 2006. godine. Sada će Željka Čorak u Akademiji, i to u književnom razredu, biti zajedno sa suprugom, pjesnikom Zvonimirom Mrkonjićem, a sasvim sigurno će svojim britkim duhom osnažiti i nerazmjerno zastupljeno žensko krilo Akademije. Književni razred, koji (iz slavonske metropole Osijeka) vodi akademik i iznimno plodni i popularni pisac, ali i sveučilišni profesor u miru Pavao Pavličić tako sada ima ukupno sedamnaest članova. Uz ovih četvero koje sam spomenuo, tu su još i Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Jakša Fiamengo, Dubravko Jelčić, Mladen Machiedo, Tonko Maroević, Krešimir Nemec, Luko Paljetak, Boris Senker, Milivoj Solar, Goran Tribuson, Josip Užarević i Viktor Žmegač. Zvuči prilično impresivno, zar ne? Ali, ako sam dobro shvatio informaciju izrečenu na skupštini u HAZU, književni razred je uz Željku Čorak mogao izabrati još tri člana. Ali nije iskoristio svoju šansu i zadržao se na tek jednom novom imenu. Šteta. Jer, doista mi nije jasno zašto u redovnom članstvu Akademije nije Irena Vrkljan, doista važna i prevažna hrvatska književnica koja ima sjajnu kritičarsku recepciju, ali i brojne čitatelje, koja i dandanas piše, koja je odlična i zaslužna prevoditeljica, koja je odlično upoznala i strane kulture, jer je godinama živjela u Berlinu. Ukratko, Irena Vrkljan je umjetnica kojoj bi vrata mogle otvoriti i puno strože i zahtjevnije akademske institucije od naše HAZU. Pa zašto, za Boga miloga, Irena Vrkljan već nije hrvatska akademkinja? Pa zašto su baš nju moćnici iz impozantne Strossmayerove palače strpali u dopisno članstvo (koje je neka vrsta besmrtničke magareće klupe iz koje se kao ne može tako lako u redovno članstvo)? Pa i u to je dopisno članstvo Irena Vrkljan dospjela prije samo deset godina, da bi se sada u tom dopisnom članstvu ‘kiselila’ unedogled, baš poput najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun ili poput intelektualne gromade Stanka Lasića? I zašto, primjerice, za člana suradnika nije izabran mladi pisac i znanstvenik poput Kristiana Novaka? Ili što se čeka sa Zoranom Ferićem? Ili s Ankom Žagar, Brankom Malešom, Dašom Drndić, Dubravkom Ugrešić, Petrom Gudeljem... Ma ima važnih imena još. Zašto ih Akademija zaobilazi?