ZRINJSKI JE SPORTSKI FENOMEN ZATO ŠTO JE U NJEMU IGRAO I MODRIĆ

Prije petnaestak godina Luka Modrić igrao je za mostarski Zrinjski. Vjerojatno mu je ta sezona bila ključna za sazrijevanje i izrastanje u svjetskog igrača. Na koncu, i on sam to često ističe. Od njegovih transfera u europske klubove Zrinjski je dobivao 0,5 posto. U teškim danima, kada je bio suočen s financijskim problemima, Zrinjskom je to bila presudna pomoć. Poput Luke, danas je mostarski premijerligaš izrastao u nogometnog lidera. U istom razdoblju tri puta zaredom Zrinjski je osvojio državno prvenstvo, a Luka Modrić Ligu prvaka. Kao da je ta nekadašnja suradnja i Modriću i Zrinjskom trasirala put do pobjedničkih pehara. Uspjesi nogometaša prenijeli su se na cijelu obitelj HŠK Zrinjski. U nogometu i košarci osvojili su naslov državnih prvaka, a rukometaši su branili titulu osvajača Kupa BiH. Kada se njima pridodaju uspjesi stolnotenisača, malonogometaša, karataša... onda se uistinu može reći kako su Mostarci pravi sportski fenomen. I to, stiješnjeni samo u jednoj, onoj zapadnoj, polovici Mostara. Nažalost, njihovi rezultati nisu izrasli iz državnog sustava koji ih financira i potpomaže. Dapače, vrlo često ih osporavaju baš zato što su Zrinjski. Entuzijasti, okupljeni oko klubova, ne žaleći ni svoje vrijeme ni svoj novac, nadomještaju ono što bi trebalo raditi društvo. Samo zbog njih sportašima su osigurani solidni uvjeti, a oni im uzvraćaju vrhunskim rezultatima. Možda će baš oni biti poticaj za gradnju sportskih terena. Ulaganje u sport ne treba promatrati kao trošak, nego kao isplativu investiciju. Na tisuće mladih Mostara, umjesto da vrijeme provode u kafiću, treniralo bi kada bi imalo uvjete. Na sportskim terenima izgrađivali bi duh i tijelo. A tek kada bi neki od njih, poput Modrića, uspjeli postati europska ili svjetska klasa, transferima bi donijeli dodatni financijski poticaj svom klubu i Mostaru, s kojima bi mogli iskoračiti s državnih do europskih uspjeha. Sport je po mnogočemu ljekovit i za cijelo društvo. Posebno za ona koja nagrizaju razne bolesti, a ono bosanskohercegovačko je baš takvo. Mostar je drastičan primjer kako se i unutar takvog društva neke sredine pokušavaju napraviti problematičnijima nego što uistinu jesu. Nazivaju ga “gradom slučajem”, a zbog većih političkih igara Mostarcima onemogućavaju cijelo desetljeće birati lokalnu vlast. Protiv toga se Mostar i Mostarci bore na razne načine, pa i sportom. I to vrlo uspješno. Njihove rezultate ni izdaleka nemaju Sarajevo, Banja Luka, Tuzla... Sportskog potencijala u Mostaru, jednako kao i cijeloj Hercegovini i Bosni, nikada nije nedostajalo. Uostalom, nema bolje potvrde toga od finala nogometne Lige prvaka, gdje su bila i dvojica igrača iz BiH - Dejan Lovren i Mateo Kovačić. I Modrić, koji se igrački izgradio na “privremenom radu” u Mostaru. U budućnosti profesionalni uspjeh nogometaša Zrinjskog mjerit će se i po tome koliko će svojih domaćih igrača, poput “stranca” Luke Modrića, odgojiti za svjetske klubove.