Provokator Stazić, simbol je povlaštene kaste
Na žalost, Ivana Brkljačić nije u pravu jer i šefovi političkih stranaka biraju takve poput Nenada Stazića baš zbog naroda
Branitelji su povlastice barem zaslužili, a nisu ih sami sebi dodijelili, kao što su to činili Stazić i njegovi saborski pajdaši s lijeva i desna. Kad bi se propitivale preferencije građana mnogi bi baš Staziću i njemu sličnima – koji nas dijele na “naše” i “vaše”, umjesto na civilizirane i primitivne, lopove i poštene... – rado dali još jednu povlasticu za Irsku
Udemokraciji je svatko podložan i najoštrijoj kritici. Nema svetinja pa zašto bi i hrvatski branitelji bili izuzetak. Saborski zastupnik Nenad Stazić u kritici davanja prednosti braniteljima na natječajima za ravnatelje škola mangupski se izrugivao s njima i s tom pogodnošću objavivši na svom Facebooku: “Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost?”. Ta “duhovitost” izrečena je u kontekstu kritike braniteljske povlastice, ali ima i politički nekorektan, isključiv sadržaj. Tko ne razumije ili se poput Nenada Stazića pravi da ne razumije što je sporno, samo treba riječ “branitelji” zamijeniti s nazivima nekih manjina. Odgovorna i uravnotežena osoba koja obnaša tako visoku dužnost treba voditi računa o značenju svojih riječi, te o tomu koliko je umjesno i pravedno na tako ružan način poigravati se sa žrtvom koju su mnogi branitelji podnijeli, izlažući se psihičkim i fizičkim poteškoćama kao posljedicama sudjelovanja u ratu. I među braniteljima ima onih koji se ne slažu s favoriziranjem branitelja na natječajima, a daleko najviše ih je koji ne bi ni došli u prigodu koristiti tu pogodnost, ali Stazić se poigrava sa svima njima. U uljuđenoj zemlji takvo što ne bi izgovorio odgovorni političar kojeg već 19 godina porezni obveznici izdašno plaćaju kako bi kao izbor SDP-a tobože predstavljao dio birača. I osobito jer je i Nenad Stazić kao dio političkih elita sudjelovao u izglasavanju kojekakvih ničim zasluženih povlastica za sebe i svoje političke pajdaše s lijeva i desna. Branitelji su svoje povlastice barem zaslužili, a niti su ih sebi sami dodijelili. Kad bi se propitivale preferencije građana nedvojbeno je kako bi štoviše mnogi upravo Staziću i njemu sličnima, bez obzira na političku opciju kojoj pripadaju, uz sve povlastice koje uživaju rado dali i tu još jednu za Irsku. Krajnje je licemjerje da jedan od simbola povlaštene kaste s obzirom na njegov 19-godišnji saborski staž, uz sve i njegove zasluge za sve podjele i negativnosti u hrvatskom društvu, koje se u interesu vlastitog političkog prosperiteta nerijetko i namjerno provociraju, javlja kao kritičar braniteljskih povlastica i to na zlonamjeran način kakav si danas može dopustiti jedino neki od agitprop-političara na srbijanskoj sceni poput Vulina ili Dačića. U zemlji u kojoj vlada politička kultura na takvu bi izjavu saborskog zastupnika prvi reagirali kolege iz njegove stranke jer bi smatrali da Stazić šteti prije svega njima. Ali, u Hrvatskoj Stazića će mnogi tapšati po leđima, još se i naslađujući s njegovom “lucidnošću”. I ne, Ivana Brkljačić nije u pravu kad je zaključila kako Stazić nikad ne bi vidio saborsku fotelju kad bi zastupnike birao narod, a ne šefovi stranaka. Na žalost i šefovi stranaka biraju takve poput Stazića baš zbog naroda. Kako god, očekivan je i razumljiv revolt s kojim su se kritičari obrušili na Stazića ispod njegove Facebook provokacije. Ali, neshvatljivo je što su se svi oni spustili na razinu Stazićeve provokacije, odgovorivši mu s prostačkim i primitivnim uvredama i govorom mržnje koji će nedvojbeno biti uvršten u sve domaće i međunarodne izvještaje o stanju srpske manjine u Hrvatskoj. I na sve to, Stazić je dolio još malo ulja tako što je u nedjelju u 10.15 sati, dakle, za pretpostaviti pri punoj svijesti, dodao novu objavu: “Izgleda da u svibnju 1945. ratni pobjednici ipak nisu posao obavili kako ga je trebalo obaviti. Ne bi onda bilo ovakvih komentara”. Premda je riječ o skandaloznom istupu saborskog zastupnika, SDP ni ovaj put nije smatrao potrebnim ograditi se od sramotnog necivilizacijskog sadržaja, što ne čudi jer istodobno dok se Stazić trudio dodatno razjariti svoje kritičare, njegov stranački šef u Kumrovcu je tobože slaveći antifašizam svojoj stranačkoj mladeži tumačio značaj održanja “Dana mladosti” kao kulta ličnosti Josipa Broza Tita, pod čijim su se vodstvom nakon antifašističke pobjede događali zločini čiju “površnost” 73 godine kasnije kritizira Stazić. U što se SDP pretvorio! Može li niže? Mnogi su se retorički pitali kako bi se proveo netko tko bi umjesto 1945., na isti način govorio o 1995, bi li odmah protiv njega bio pokrenut kazneni postupak. U ovom je slučaju najmanje bitno ima li u tomu elemenata kaznene odgovornosti ili nema, to više jer saborskog zastupnika štiti imunitet. Najveći problem je ta “principijelna” šutnja, u ovom slučaju SDP-a, koja Hrvatsku dijeli na “naše” i “vaše” umjesto na civilizirane i primitivne, lopove i poštene, istinoljubive i lašce... Ne zaboravimo, jednako su šutjeli oni koji nisu smjeli i kad se 2016. u Kninu Ivica Glavota u ime branitelja ispričao narodu što mora trpjeti ovakva sranja u vlastitoj zemlji ”jer nismo odradili posao do kraja”.