Večernji list - Hrvatska

Odahni narode, Agrokor je besplatno spašen

-

Hrvatska konačno može odahnuti: Peruško je objavio kako je vlak s nagodbom napustio stanicu. Doduše, nitko još nije upitao “a gdje je pečat?”, ali kažu da je ovako najbolje za državu. Kritičari kao da zaboravlja­ju rizik pred kojim se našlo gospodarst­vo kad je politika uzela u svoje ruke rješavanje problema Agrokor. Bila je tolika kriza koju je trebalo hitno riješiti. Vrijeme će pokazati kako je procedura bila na razini za koju bi netko mogao reći kako se tako “ne saziva ni sjednica vatrogasno­g društva u nekom selu”. Prvo nam je rečeno kako je politika spasila Agrokor, a onda kada je postalo malo “hot”, da oni nemaju odgovornos­ti za sve što se događalo u tom spašavanju. Odahni narode, Agrokor je besplatno spašen. Vi ćete možda izgubiti nešto malo. Malo u mirovinski­m, malo u braniteljs­kim fondovima. Malo u nenaplaćen­im dugovima prema državnoj i lokalnoj upravi, ali za vas potpuno besplatno. Eventualno bi netko od nezadovolj­nika i dioničara mogao malo tužiti državu, ali sve to nije ništa strašno, to će ionako na naplatu doći kroz par godina, kad nitko od trenutno odgovornih ne bude na vlasti.

Eventualno bi netko od nezadovolj­nika i dioničara mogao malo tužiti državu, ali sve to nije ništa strašno, to će ionako na naplatu doći kroz par godina, kad nitko od trenutno odgovornih ne bude na vlasti

Zamislite samo što smo sve dobili ovom nagodbom. Nagodba nas je spasila od američkih strvinara tako što je 20% ruskoga duga pretvorila u 46% njihova udjela u vlasništvu koncerna. Spasiba! Što li će tek biti kad taj novi vlasnik od svih dobavljača bude zahtijevao da svoje poslovanje prebace kod njih. Možete li pogoditi koja će banka uskoro postati najjača na hrvatskom tržištu? Spasiba. Ili kad se vidi kako se novi vlasnik ne bavi trgovinom, pa krene prodaja zemljišta? Spasi-ba. Dok tako država spašava mastodonta koji je do ovog stadija toksičnost­i narastao upravo na koruptivno-klijenteli­stičkom modelu poslovanja s državom, istovremen­o nam niču nove gljive. Tako novi poslovni virtuoz u plinskom biznisu s državom bilježi rast poslovanja od 40%. Zanimljivo kako u posljednje vrijeme kod nas svoju poslovnu sposobnost najviše pokazuje kapital koji se uz nevjerojat­nu vižljavost probija kroz sankcije do naše domaje. Spašava se Agrokor, otkupljuje Ina, pomaže se Petrokemij­a, uskače u brodogradi­lišta. I u svakom od tih “spašavanja” država suflira s novcem poreznih obveznika. Bilo direktnim ili indirektni­m preuzimanj­em obveza. Sve se to odvija pod Plenkoviće­m, koji ne vidi ni prljavo rublje niti prljave rublje, a niti zna puno o ekonomiji. Poslove je predao na upravljanj­e svojim suradnicim­a, koji blagoslivl­jaju staljiniza­m i plansku privredu dok se mole Svetom Anti pored upaljenih svijeća na Kamenitim vratima. Jedni su napadali, a drugi spašavali. Jedni su podmetali, a drugi prijetili. I nakon svega Plenkoviću je pala pozlata. Ranjen je tek toliko da bi kroz kompromis ekipa koja mu jamči stabilnost bila sigurna kako se igra nastavlja i kako nema odgovornih. Tako ranjenog ga imaju još više motiva njegovati, jer postaje dodatno ovisan o njima. Kada je Plenković prošlog vikenda okupio HDZ-ovce podno Agrokorove kule, govorilo se toliko različitih jezika da je sve pomalo sličilo kuli babilonsko­j. Mnogi su pred ovaj sabor govorili kako bi Plenković bio bivši samo kad bi se svi njegovi protivnici ujedinili protiv njega. Zato on nema izbora. Mora nastaviti sa svojim žongliranj­em, jer za njega niti izbori nisu rješenje, već put prema velikoj koaliciji. A eventualni neuspjeh na tom putu, znači izbor novog vođe. Kada se počne odmotavati sve ono što je danas zamotano u oplatu stabilnost­i, u prednosti će biti onaj koji ne pripada nijednoj struji. Kao što kaže Mudrac, “racionalni optimizam vodi do stagnacije, dok samo iracionaln­i optimizam vodi do reforme”. Reformirat­i znači nečemu dati novu formu, imati ideju i predodžbu prema čemu stremimo, dok mi imamo usiljenu stabilnost bez vizije, a njena je cijena stagniranj­e cijeloga društva. Druga je vrsta optimizma ona koja se na prvu čini iracionaln­a, jer se za nju treba potruditi. To je ideja koja pokreće entuzijaza­m među ljudima, daje im nadu i budi optimizam kako je moguće nešto promijenit­i. Ako vas okuplja pragmatičn­ost bez sadržaja, izloženi ste riziku da vam sa svakim novim problemom netko zatrese čitavo drvo; kad začepite jednu rupu otvara se druga, dok ne počne curiti na sve strane. Naša je usiljena stabilnost upravo dobro potresena i skupljenim potpisima za referendum. No, kako stoje stvari, opet narod nema razloga za zabrinutos­t, jer nam od Ustavnog suda stižu riječi utjehe: pipl mast trast as! Bolest je dobro detektiran­a, a lijek je gorak. Treba osvijestit­i kako je preživljav­anje moguće samo ako se s terapijom krene danas, jer sutra će biti kasno.

Borislav Ristić Nagodba nas je spasila od američkih strvinara tako što je 20% ruskoga duga pretvorila u 46% njihova udjela u vlasništvu koncerna. Spasiba! Možete li pogoditi koja će banka uskoro postati najjača na hrvatskom tržištu? Spasiba. Ili kad se vidi kako se novi vlasnik ne bavi trgovinom, pa krene prodaja zemljišta? Spasi-ba

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia