Hrvatske demografske mjere u korist Njemačke, Irske, Austrije…

Kad čovjek vidi kako se egoistično prepucavaju u vrhu vlasti, poželi da ode iz ove zemlje reformi i blagostanja

Odnos predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića, kao i njegovih ministara, sve je lošiji i zategnutiji. Ni u posljednjem prepucavanju predsjednice s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem nisu se birale riječi. Gotovo nevjerojatno izgleda kako se najmoćniji ljudi države, koji odlučuju o sudbini četiri milijuna ljudi, svađaju zbog svojih prevelikih ega ili kako bi, misle oni, poboljšali svoj rejting kod birača. Najgore je što se taj odnos odvija u vrijeme kada Hrvatska, najblaže rečeno, grca u problemima i kada se većina građana bori da preživi iz mjeseca u mjesec. Većini građana Hrvatske nije jasno što će biti s Agrokorom, gdje su zapele toliko najavljene reforme… Svi se pitaju i kada će konačno početi to blagostanje koje se najavljuje na svakim izborima. Istodobno, jasno im je da plaćaju nikad skuplje gorivo, da su cijene u trgovinama sve više, da posla nema i da su im djeca prisiljena iseliti se. Nekako uz put saznaju i kako je do jučer toliko hvaljena, a sada već bivša, potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić iskoristila svoje zakonske povlastice pa će tako idućih godinu dana biti na grbači istih onih građana koji jedva preživljavaju. Pri tome će mjesečno dobivati oko 18.000 kuna! Isti ti obični građani Hrvatske, koji plaćaju M. Dalić i njoj slične, njezinu mjesečnu plaću zarađuju četiri-pet mjeseci. Sitnica, zar ne, ali to je Hrvatska danas. I onda se predsjednica i premijer pitaju zašto se ljudi iseljavaju, zašto mladi odlaze, zašto su sela i gradovi sve prazniji… Možda bi im jasnije bilo kada bi popričali s običnim ljudima i saslušali njihove probleme, ali saslušali tako da ih zaista čuju, a ne da na jedno uho uđe, a drugo izađe i da sve što su čuli zaborave čim im okrenu leđa. Možda bi tada shvatili kako mladi i obrazovani gledaju na činjenicu da kvalitetne poslove dobivaju podobni, a ne sposobni. Možda bi shvatili i kako građani gledaju na zapošljavanje članova obitelji, kumova, rođaka i drugih. Možda bi onda zaista donijeli neke kvalitetnije zakone i proveli prave reforme koje bi usmjerile Hrvatsku na pravi put, a ne da uoči svakog ljeta gledamo u nebo i nadamo se suncu kako bi nam turistička sezona bila što bolja. Na žalost, sve ovo vrijeme vlast i ne pokazuje baš neki interes za probleme građana koji i dalje odlaze trbuhom za kruhom. U takvim životnim odlukama pomažu im i sramotni odnosi u vrhu vlasti jer nikome nije jasno zašto predsjednica svoje demografske mjere nije donijela prije dvije ili tri godine jer problem iseljavanja nije od jučer. Ni premijer nema što reći jer njegova ministrica Murganić, koja bi se trebala brinuti o demografiji, radi najbolje što može u korist Njemačke, Irske, Austrije… Zvuči pomalo surovo, ali mjerama koje ona predlaže, a Vlada RH usvaja, najviše se raduju zemlje Europe jer to nisu mjere koje bi trebale bilo što popraviti nabolje, nego mjere kako bi nam zamazali oči. Ali ne trebate se brinuti, i ministrica Murganić i svi ostali, nakon završetka mandata, još će godinu dana biti na našoj grbači. Ipak je ovo Hrvatska.