Svibnja Plenkovićeva zabluda: strano tijelo a autoritet
zločinca Tita. Nikad u samostalnoj Hrvatskoj Račan nije bio u Kumrovcu, ali je bio u Bleiburgu, što će reći da Bernardić, Stazić i drugovi vraćaju SDP, koji je Račan bio poprilično oslobodio tereta toga vremena, u vrijeme boljševizma i terora nad Hrvatima. Takvom SDP-u ključ bi u bravu trebale staviti zakonske odredbe o totalitarizmima i terorizmima, no to se neće dogoditi pa ključ ostaje u rukama birača. “Hoće li Plenković opstati na čelu HDZ-a i Vlade?”, “Rat za HDZ je počeo, hoće li Plenki pobijediti?”, “Plenković je ranjen, ali ne toliko da bi bio na podu”, “Zašto bi Stier zbilja mogao uspjeti?”. To su neki naslovi ovotjednih komentara o budućnosti premijera i predsjednika najjače stranke, koji u HDZ-u, što je pokazao i opći sabor te stranke, ima sve više protivnika. Samovolja u donošenju odluka i postavljanju kadrova, lex Agrokor, Istanbulska konvencija i općenito sve jače pomicanje ulijevo – sve to danomice slabi Plenkovićevu poziciju. Stamenost te pozicije s početka mandata i u HDZ-u i u Vladi prometnula se u ranjivost koju iskorištavaju i mediji, i oporba, i sve hrabriji pojedinci u HDZ-u. Čini se da je najveća Plenkovićeva zabluda što je mislio da može biti i strano tijelo i nepovredivi autoritet u stranci. Uzdajući se u tu nedodirljivost, sve je nesuzdržljivije i sve drskije pokazivao da stranku želi iz temelja promijeniti i tradicionalno, tuđmanovsko, narodsko ruho zamijeniti joj lijevo-liberalnim. Pri tome, kako mu je napisao jedan od utemeljitelja HDZ-a Ante Šimunović, “nas, članove HDZ-a, smatrate svojim stadom koje ne zna čitati, koje ne treba ni misliti”, jer “vi ste tu da mislite za sve nas”. Vrlo “obećavajući” napad utemeljitelja na uljeza. Tita, povjesničar Hrvoje Klasić uspoređuje ga s nizom znamenitih britanskih i američkih državnika, od Churchila do Busha, koji su činili nepojmljiva zla, ali ih Britanci i Amerikanci zbog njihovih nemjerljivih zasluga ne doživljavaju kao zločince nego kao velike ili najveće Britance ili Amerikance. Mogla bi mu se skrenuti pozornost kako slavni Noam Chomsky mnoge američke predsjednike smatra zločincima, no i bez Chomskog znamo da je zločinac – zločinac, kakve god zasluge imao. I kako činjenica da Britanci i Amerikanci slave svoje zločinačke predsjednike ne govori o moralu, nego o nemoralu tih naroda. U podnaslovu koji najavljuje Klasićev titoljubni komentar piše: “U vrijeme Josipa Broza Tita gradile su se škole, bolnice i tvornice...”. Povijest nabraja doslovce iste Hitlerove zasluge, a JNA će ponoviti Titove zločine nad Hrvatima i izvršiti agresiju na Hrvatsku, najkrvaviju u Europi poslije Hitlerovih užasa, i u stilu tih užasa.