KAD SAM RODILA SVOJU ROZU, ODLUČILA SAM USTATI IZ KREVETA I PODRŽATI ISTANBULSKU
će im za to možda trebati više uloženog truda i snage – kazuje Željka te dodaje kako se s diskriminacijom suočila i prilikom početka rada u sisačkoj bolnici kada je postala prva žena koja je dobila posao na sisačkoj ginekologiji, te prva liječnica sa specijalizacijom iz ginekologije i opstetricije u toj ustanovi. Tada su joj starije kolege znali govoriti da joj je mjesto za štednjakom i da treba rađati i kuhati mužu. S vremenom su prestali takvi komentari, no ostala joj je želja da se radi na promjeni takvog stava u Hrvatskoj. Stoga je danas zadovoljna da je ipak uspjela uspješno iskombinirati liječnički posao i politiku zahvaljujući i kolegama u stranci koji su, kazuje nam, često obilaske terena znali dogovarati ovi- sno o njezinim dežurstvima u bolnici. No, zbog trudnoće i svoje Roze ipak je odbila ponuđenu kandidaturu za sisačku gradonačelnicu u lipnju prošle godine. – Oduvijek sam htjela biti majka i s obzirom na to da sam već polako klizila prema 40-tima to mi je bio životni prioritet jer to vam ne može zamijeniti niti jedna politička funkcija. S obzirom na to da sam u trenutku priprema za lokalne izbore već bila u postupcima potpomognute oplodnje nisam željela ući u utrku za dužnost gradonačelnice jer smatram da to ne bi bilo fer prema mojim sugrađanima Siščanima. Moram priznati da je to izazvalo šok kod većine mojih stranačkih kolega. Neke kolege nisu to dobro prihvatile i tada sam shvatila koliko u stvari još uvijek živimo u društvu koje se samo deklarativno zalaže za ravnopravnost – dodaje i napominje da je i na svom radnom mjestu suočena s raznim izazovima. Jedan je zasigurno pitanje pobačaja što joj, s obzirom da radi u ustanovi koja obavlja pobačaje, često i neki stranački kolege znaju spočitavati. – Kako sam iznimno teško dobila svoju Rozu, o pitanju pobačaja imam izuzetno osoban stav i nikad ga ne bih napravila, ali smatram da svaka žena ima pravo odlučivati o svom životu, pa i o tome hoće li imati i koliko djece. No, pobačaj ne može niti bi smio u današnje vrijeme biti metoda kontracepcije. Bez obzira na svjetonazor, vjerujem kako je pobačaj za svaku ženu traumatično iskustvo jer ne zaboravimo da je to ipak operativni zahvat, i zato treba učiniti sve da se što manji broj žena uopće odlučuje na jedan takav potez.
Žene ne trebaju strahovati
Na nama je, kao političarima, da napravimo sve da žene koje zatrudne ne trebaju strahovati hoće li zbog toga ostati bez posla, hoće li imati dovoljno novca da omoguće djeci boravak u vrtiću, kvalitetnu prehranu – objašnjava ginekologinja koja se i sama, dok je predavala u srednjoj medicinskoj školi, uvjerila u slabu informiranost mladih o kontracepciji i planiranju obitelji. – Inače, posljednjih godina bilježimo pad broja pobačaja i tome se veselim jer imam osjećaj da se ipak pokazuju rezultati rada s mladima na prevenciji. Čini se da se trend mijenja i da danas postoji veća osviještenost mladih ljudi o zaštiti od neplanirane trudnoće, pa je i manji broj pobačaja kod mladih žena – zaključuje dr. Željka Josić.