Grad-država u kojem nema korupcije, ali ima bizarnih kazni
Mjesto u kojem će se sastati Trump i Kim 1956. je steklo neovisnost od V. Britanije pod vodstvom nacionalističkog vođe Lim Yew Hocka koji je dugo vladao i oblikovao zemlju
Lim Yev Hock liberalizirao je trgovinu, bankarski sektor i poslovanje, a BDP je od sredine šezdesetih rastao po stopi od šest posto godišnje Još nije posve sigurno hoće li se američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski lider Kim Jong-un sastati za desetak dana kako bi razgovarali o denuklearizaciji Korejskog poluotoka i smanjenju sankcija Pjongjangu. No zato je jasno gdje će sastanak, ako do njega dođe, biti održan. U Singapuru, jedinstvenom otočnom gradu-državi, jednom od vodećih azijskih ekonomskih tigrova, ali i zemlji s nekim od najbizarnijih zakona na svijetu. Singapur je supermoderan grad. Uostalom, on se i ne može pohvaliti s tisućama godina starom povijesti poput Seula, Tokija ili Pekinga. Za razliku od tih velegradova u regiji, Singapur su tek prije dva stoljeća osnovali Britanci, i to kao svoju trgovinsku postaju na putu brodovima od Dalekog istoka prema Europi. U to vrijeme otok Singapur i okolno područje pripadali su sultanu od Johora kojega su kontrolirali Belgijci i Nizozemci, no sultanat je bio jako slab i vojno i financijski. Britanci su obećali sultanu plaćati 5000 američkih dolara godišnje za najam otoka, no, po dobrom starom britanskom kolonijalnom običaju, dogovora su se držali samo pet godina. Nakon toga su jednostavno vojno zauzeli otok Singapur i proglasili ga svojim teritorijem. U demografskom smislu, to je bio preporod za taj zabačeni dio Malajskog otočja. Do dolaska Britanaca na otoku Singapuru živjelo je nekoliko stotina domorodaca i nešto Kineza, a samo 25 godina kasnije Singapur je brojio 80 tisuća stanovnika. Koji su živjeli u vrlo lošim uvjetima. Situacija je ostala, u političkom smislu, relatvino nepromijenjena sljedećih stotinjak godina. Iako je bio dio Britanskog Carstva, Singapur gotovo nije ni osjetio Prvi svjetski rat. No nakon njegova završetka London je shvatio da mora imati jaku vojno-pomorsku bazu u tom dijelu svijeta, a za njezinu je lokaciju izabrao upravo Singapur.
Zauzeli ga Japanci
Gradnja baze počela je 1921. i išla je prilično sporo prvih deset godina dok nije došlo do japanske invazije Mandžurije pa su Britanci pojačali radove i ulupali oko pola milijarde dolara u gradnju, što je tada bio znatno veći iznos nego danas. Kada je 1939. završena, baza je imala najveći suhi dok na svijetu i dovoljno plutajućih rezervoara da gorivom opskrbi cijelu britansku ratnu mornaricu za pola godine. Ipak, samo tri godine kasnije Japan je napao Singapur i potpuno porazio britanske postrojbe, pri čemu se 85 tisuća britanskih vojnika predalo Japancima, što je Churchill opisao kao “najgori poraz i najveću kapitulaciju u britanskoj povijesti”. Pod kontolom Zemlje Izlazećeg Sunca Singapur je ostao do samog kraja Drugog svjetskog rata i njezine kapitulacije kada su se Britanci ponovno vratili na svoj otočni grad-koloniju. U očima Singapuraca sada više ne toliko cijenjeni i poštovani jer nisu uspjeli obraniti Singapur od Japanaca. To je prouzrokovalo političko buđenje Singapuraca, porast protukolonijalnih ideja i