Trebamo referendum o referendumu

Sada kada je posve sigurno da će za obje referendumske inicijative biti dovoljno potpisa hrvatskih birača, ono što zabrinjava reakcije su političara koji na silu žele ugušiti taj demokratski izraz volje birača. Udruženi i lijevi i desni pjevaju istu pjesmu. Narod se probudio, a oni najviše vole kad narod spava. Probudili su se i “hrvatski mediji” koji nam sada javljaju da su se protekla dva tjedna skupljali nekakvi potpisi. Zanimljivo je da je broj birača kad su referendumi u pitanju uvijek rastezljiv pojam. U Baukovo vrijeme bilo ih je 4,1 milijun, a u Kuščevićevo ih je navodno 3,74 milijuna, iako je na posljednjim lokalnim izborima broj birača bio 20 tisuća manji. Ostaje nejasno kako smo uz sva raseljavanja i negativan prirodni priraštaj uspjeli narasti. S političke pozornice stižu ideje kako ionako nakaradna pravila za referendum učiniti još strožima i kako otežati narodu da uzme stvar u svoje ruke. U planu je vratiti izlaznost na 50% da bi referendum bio valjan, kao što je to bilo prije nego što smo morali ući u EU kada je to pravilo mijenjano. S druge pak strane, partija bi propisala i što može biti referendumsko pitanje, a što ne. Prije nego što se složi velika koalicija herodovaca i farizeja, trebalo bi iskoristiti gužvu i organizirati referendum o referendumu. Pitanja koja bi se mogla naći u potpisnoj knjizi su: Jeste li za to da Ustavni sud prije prikupljanja potpisa da mišljenje je li pitanje u skladu s Ustavom? Jeste li za to da se vrijeme za prikupljanje potpisa produlji na 30 dana? Jeste li za to da se potpisi mogu prikupljati bez naplate na bilo kojoj javnoj površini? Jeste li za to da se broj potrebnih potpisa za održavanje referenduma smanji na 5% od ukupnog broja birača. Prođe li taj referendum, pravila igre konačno će biti transparentna i jasna, a narod će tek tada moći konzumirati demokraciju. ubola je čuvare revolucije na lijevoj strani sabornice, kao da je rekla “Heil Hitler”. Do te su mjere indoktrinirani. Za njih je dakle i Franjo Tuđman, po istoj logici, fašist, jer je on inaugurirao taj naziv Sabora. A zašto je to učinio? Sigurno ne za inat bilo kome, već iz povijesnih razloga. Hrvatska je, dok je bila pod tuđinskom vlašću, ili jednopartijskom, svejedno, imala fingirani parlament s nazivom Hrvatski sabor. Kad je Hrvatska nakon toliko stoljeća postala samostalna i slobodna država, Tuđman je napravio razliku prema imitacijama parlamenta u prošlosti i nazvao ga samo zato Hrvatski državni sabor. Dolaskom koalicije SDP-a i liberala na vlast, to je prvo promijenjeno, kao i datumi državnosti. Za to nije bilo obrazloženja ni razloga. Gledati svakoga tko voli svoju Domovinu, i ako je k tomu Hrvat, kao fašista, ustašu i sl. izopačen je i zagrižen pogled na one koji ne misle kao oni. Ministrica Divjak ispričala se nježno, a oni su to prihvatili isto nježno (što Reineru nisu) jer je zasad nisu svrstali u fašiste. Svi koji se kunete u Tuđmana, vratite naziv Hrvatski državni sabor! Toliko mu dugujemo. I sebi!