Pupovčeve i Kuščevićeve “niske strasti”

HDZ je za posljednje predsjedničke kampanje Ivi Josipoviću koji je uz fotografiju protukandidatkinje tražio i ton, uzvraćao kako nije dovoljno kritičan prema Vladi te se ponaša kao “fikus”. I ovih dana predsjednica opravdava izbor HDZ-a, zar ne? Jedino što se za aktualno vodstvo HDZ-a, u duhu Josipovićeva seksizma, malo previše čuje ton

Plenković i Vlada pokazali su strasti kao nikad, u zaštiti sebe i manjina, što govori o uspjehu inicijativa, bilo referenduma ili ne

Od 2010. vladajuće garniture su po sugestijama Ustavnog suda trebale izmijeniti izborni sustav, stručnjaci su davno apelirali na izmjene referenduma, ali ništa nije učinjeno. Pod teretom dviju narodnih inicijativa, brže bolje i HDZ i SDP iznjedrili su brza rješenja kako bi zaštitili sustav od naroda. Već i to govori, održali se referendumi ili ne – inicijative su postigle svrhu. Političkim elitama, svakodnevno vidimo po histeričnim ispadima, insinuacijama, pretjerivanjima, ucjenama..., očigledno nije lako ovih dana. Drmaju im se stupovi na kojima se održavaju na vlasti i u oporbi. Svi su sada za promjene, ali kroz politički sustav a ne voljom naroda, ali kad su to mogli kvalitetno urediti uvijek su imali prečih stvari. Na početku posljednje predsjedničke kampanje, Ivo Josipović je o svojoj protukandidatkinji seksistički ustvrdio “Mislim da je vrlo važno da osim fotografije imamo i ton”. HDZ je istodobno njemu uzvraćao kako nije dovoljno kritičan prema Vladi te se ponaša kao “fikus”. I ovih dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović opravdava tadašnji izbor HDZ-a, zar ne? Posljednje što se za nju može reći, to je da je fikus. Premda, za ukus danas vodećih ljudi HDZ-a, u duhu Josipovićeva seksizma reklo bi se, previše se čuje ton, bilo bi bolje da se više gleda fotografija. Na to su sveli njezinu inicijativu o zajedničkoj sjednici na temu pitanja svih pitanja – demografije. Predsjednica svoj izborni autoritet i nedvojbenu karizmu u dijelu javnosti i te kako zna koristiti. Ništa na temu referenduma nije izazvalo toliko reakcija kao kad je rekla kako je njezin čvrst stav da se mora poštivati volja naroda, odnosno, da je koliko je njoj poznato, prikupljeno dovoljno potpisa “te je i za državnike i političare bitno da uključe volju naroda” koji je pokazao “želju za izmjenama izbornog zakona, što je legitimno, ali su pokazali i da ljudi žele više participirati i imati veću ulogu u izboru svojih neposrednih predstavnika”. Plenković i njegova Vlada pokazala je strasti kao nikad dosad, u zaštiti sebe i nacionalnih manjina. Koliko smo samo interpretacija predsjedničine izjave čuli!? Sve do propitivanja je li prekršila Ustav time što je nakon, a ne u tijeku kampanje prikupljanja potpisa za referendum, inzistirala na poštivanju volje naroda. Tko zna dok se ne izjasni, možda je htjela reći, bez obzira na to što će utvrditi provjera potpisa i ocjena ustavnosti pitanja, odnosno održao se referendum ili ne, kako službena politika treba povesti računa o prikupljenom broju potpisa, jer bi se u protivnom to moglo njima, ali i svima nama, obiti o glavu. Zašto se predsjedničin apel za poštivanje volje naroda ne tumači osobito u kontekstu opstrukcija lokalnih i državnih vlasti. I ako je premijeru Andreju Plenkoviću dopušteno reći kako je smanjenje prava manjina na referendumu promašeno pa i neodgovorno, zašto bi ako je to shvatila kao pritisak vladajućih, bilo sporno kad ona tomu kontrira inzistiranjem na poštivanju volje naroda. Možda je pri tomu mislila na prvi članak Ustava u kojem piše da u RH “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”, te da tu vlast narod ostvaruje i “neposrednim odlučivanjem”. Najdalje u interpretacijama predsjedničine izjave otišao je Milorad Pupovac optuživši na svom Facebooku “predsjednicu KGK” za “podilaženje niskim strastima”. Iako, svi znamo njegovo vrhunsko umijeće izbjegavanja pitanja koja mu novinari opetovano postavljaju očekujući kako bi konačno mogli iz njega iščupati kakvu-takvu kritiku neuvijenih udaraca Hrvatske ispod pojasa od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Čak i da je predsjednica, iako nije potpisala referendumske inicijative, htjela reći ono što joj Pupovac stavlja u usta, zašto bi to bilo “podilaženje niskim strastima”. Ustav jamči ravnopravnost svih nacionalnih manjina, ali ne i njihovu pozitivnu diskriminaciju, koju ni Venecijanska komisija ne vidi kao trajno rješenje, dok Ustav propisuje samo da se “može”, pored općega biračkog prava, pripadnicima manjina osigurati i posebno pravo da biraju svoje zastupnike. Sporno je jedino je li referendum pogodno sredstvo da se to promijeni. Kako to da nikome nije sporno što ministar Lovro Kuščević, koji ima ulogu u upravnom nadzoru, a baš se nije preznojio kako bi omogućio zakonito prikupljanje potpisa, govori kako je “škakljivo” na referendumu postavljati pitanja o izbornom sustavu, pravima manjina i međunarodnim ugovorima. To je točno, ali trebamo li to čuti baš od njega. Kao i optužbu, bez dokaza, da su potpisi prikupljani i po isteku roka. Tim više što je upravo on izabran u Sabor iako su birači preferirali čak četvoricu njegovih stranačkih kolega. Treba li nam baš on tumačiti kako je ovaj izborni sustav idealan.