Koke žive u ‘hotelu’ na osam kotača
SVAKIH 15 DANA SELE IH U DRUGI DIO MASLINIKA, U KOJEM POČISTE TRAVU I NAMETNIKE TE POGNOJE TLO
Nesilice su naši saveznici u ekološkom masliniku
Sva je srića što smo joj bili platili jer, kada je čula za šta će nam kamp-prikolica, skoro da nam je ne bi bila prodala – prisjećajući se zgode od prije četiri godine s Murtera kaže nam 55-godišnji Miodrag Deša. Kamp-prikolica koju su on i supruga Nadežda tada kupili nije im trebala da bi im poslužila kao krov nad glavom za zajedničkih skitnji, već su je preuredili u mobilni – kokošinjac! Supružnici iz Zadra imali su jasnu viziju kako će njihov maslinik, koji su na 24 hektara državne zemlje u Poličniku – što su je raskrčili od drača dobivši na nju 50-godišnju koncesiju i u koju su 2011. uboli 5000 stabala oblica – biti u svakome pogledu ekološki ako u njega nastane životinje. Tako su došle prve koke, njih 40-ak. I maremansko-abružanski ovčar. – Shvatili smo da bez životinja ekološke poljoprivrede nema. Tražili smo saveznike i našli ih u kokama – govori nam Miodrag. Princip je vrlo jednostavan i jako koristan. Deše ograde dio maslinika u kojem onda kokoši “počiste” svu travu, ali i nametnike, i pritom nagnoje zemlju. Kad jedan teren “urede”, seli ih se dalje. Dok stignu do kraja, trava je već izniknula na početku. Prve koke koje su dopremili u maslinik bile su začetak farme kokoši u slobodnom uzgoju, u masliniku koji su ogradili dvama kilometrima ograde. – Kada bi se hodalo po redovima, od jedne do druge masline, prešlo bi se 30-ak kilometara – kaže Nadežda, po struci psihologinja, zaposlena u školi u Preku na otoku Ugljanu. Njezin je suprug brodostrojar, a za poljoprivredu se odlučio ostavivši posao rukovoditelja u jednoj tvrtki. Prije nego što su krenuli u “avanturu života”, s poljoprivredom nisu imali nikakva doticaja. Kazat će da nisu imali ni alata, ali ni znanja. No, imali su volju, čitali literaturu, dobili pregršt korisnih savjeta struke, ponajviše Savjetodavne službe. A kako je ekologija njihov stil života, takvoj su se vrsti poljoprivrede otpočetka i okrenuli, za što imaju ekološki znak. Poklopilo se da se u vrijeme kad su razmišljali o povećanju jata otvorila mogućnost da se jave na natječaj za sredstva iz fondova EU. S projektom nazvanim “Ulaganje u opremu i slobodan uzgoj kokoši nesilica i poljoprivrednu mehanizaciju” naveli su da kane povećati broj nesilica, kupiti strojeve za rad u masliniku, dostavno vozilo s hladnjakom... Investicija je to vrijedna milijun kuna, a Deše su prošli na Mjeri 4.1.1. i ostvarili pravo na povrat dijela sredstava.
Kamperska prikolica, naravno, postala je pretijesna, pa su otišli u Italiju po pokretni “hotel” za svoje nesilice. Taj kokošinjac dug 15, a širok 9,20 metara postavljen je na osam kotača. Kapacitet je za 720 kokoši
Iako naglašavaju da nisu peradari, nego maslinari, prodaju sva jaja koja koke snesu
nesilica, no Deše ih trenutačno imaju “samo” petstotinjak, i to raznih sorti – hrvatica, mađarica, grahorastih, golovratih, bijelih, crnih, crvenih, šarenih... Dnevno one snesu od 200 do 250 jaja. – Imamo različite koke, pa je tako različita i boja ljuske jaja. Ne volimo vidjeti kad su u trgovini sva jaja u kutiji ista – govori Nadežda. Svakih 15 dana traktorom pomiču kokošinjac i ograđuju novih pola hektara maslinika, gdje koke “rade” imajući puno više prostora nego što je to propisima predviđeno za ovakav uzgoj. Što se pak tiče samoga kokošinjca, on je opremljen tako da ima sustav za istodobno hranjenje svih životinja te pojilice, svaka kokoš ima svoju 20 centimetara dugu prečku za spavanje, izmet kroz šupljikavi pod propada na tlo, stvarajući s malčiranim granama masline nakon rezidbe humus za gnojidbu. U kokošinjcu nema gužve jer su otvori za izlazak i ulazak široki. Po sredini su gnijezda u koja ulaze kao kroz trakaste zavjese koje se za njima sklope, pa tako imaju “intimu”. Kad snesu jaje, ono se otkotrlja na traku po sredini. Putem upravljačke konzole tom se pomičnom trakom jaja izvlače. Mogućnost ispadanja i naguravanja jaja ne postoji jer se traka zaustavlja kada jaje dođe do lasera na kraju. Deše ih zasad ručno pakiraju i označavaju žigom, u dogledno vrijeme kupit će sortirku. Iako naglašavaju da nisu peradari nego maslinari – pa stoga njihovo jato ide u remont barem godinu kasnije nego u peradara – za jaja ovih sretnih koka u početku su bile liste čekanja, a sada bez problema prodaju sve što koke snesu. Cijena je dvije kune, bez obzira na to je li riječ o prodaji na malo ili veliko. Prodaju na kućnom pragu, stalnim kupcima dovoze na vrata, a jednom tjedno imaju isporuku za Zagreb, za trgovine Dobri plac i Jutro i dan.
Za ekološko maslinovo ulje, a imat će ga 20.000 litara kada za nekoliko godina masline dođu u puni rod, dobili su brojna priznanja, ove godine već desetak. Masline beru ručno, a plodove spuštaju u plastične tobolce koje su naručili iz Amerike. U berbi im je velika pomoć kći Patricia, koja privodi kraju studij dentalne medicine, a prava je majstorica za upravljačem traktora.