Platforme - dizala ne služe nikome. Treba postaviti pokretne stepenice
Pismo dr. sc. Duška Miličića u Večernjem listu (1. lipnja, 2018.) o problemima sa stepenicama na Krematoriju ponukala me da podsjetim gradske vlasti i upoznam čitatelje s poteškoćama što ih čine stepeništa u najprometnijoj aveniji prekosavskog Zagreba, u Aveniji Dubrovnik. Govorim u ime onih koji žele komunicirati sa svojim susjedstvom hodanjem ili javnim prijevozom, a ne samo automobilom. Problem je u činjenici da stanovnici s južne strane Avenije (Savski Gaj, Trokut, Trnsko, Siget, Sopot i Utrina) ne mogu pješice prijeći Aveniju nego samo stepenicama. Isto to vrijedi za prijelaz iz Kajzerice, Velesajma, Središća ili Zapruđa na južnu stranu Avenije. Od Remetinečkog rotora do Zapruđa, u duljini od oko četiri kilometra, izuzetak čini samo križanje kod Muzeja suvremene umjetnosti. No, i prelaženje preko toga golemoga i vrlo prometnog križanja prava je trka. Za prijelaz stepenicama s jedne strane Avenije na drugu valja prijeći 50 stepenica, a isto toliko u povratku, pa to čini znatnu prepreku za starije osobe, majke s djecom u naručju ili s kolicima te za invalide. Nije mnogo bolja situacija ni za one koji iz većine nabrojenih naselja žele doći do tržnice u Utrini. Do te, zaista vrlo dobre tržnice može se doći tramvajem iz Trnskog, Sigeta ili Kajzerice, ali za ulaz u tramvaj i izlaz iz njega te povratak kući potrebno je prijeći stotinu stepenica, pedeset u odlasku i isto toliko u povratku. Uzme li se u obzir činjenica da su posjetitelji tržnice dobrim dijelom starije osobe, može se zamisliti kako im je ugodan taj put s vrećicama punim namirnica u rukama ili s kolicima. Istina, u pothodnicima je postavljeno dvadesetak platformi (dizala), koje su bile namijenjene invalidima u kolicima, a mogu se pokrenuti samo posebnim ključem, vjerujem da neki invalidi imaju takav ključ ili su ga imali. No, desecima godina otkako postoje te platforme nisam ih nikada vidio u upotrebi. Ali sam zato često vidio vrlo masovan prijelaz preko kolnika (tri vozna traka) svih vrsta ljudi s otežanim sposobnostima hodanja. Danas, postavljene platforme očito služe samo huliganima kao dobre podloge za iživljavanje i proizvodnju vizualnog zagađenja, često i s neprimjernim porukama. Pitam se, a pitam i gradske oce, zar se ne bi mogle umjesto sadašnjih nepokretnih i zagađenih platformi postaviti pokretne stepenice pristupačne svima potrebitima. Možda bi se za izlaz iz tih podzemlja mogao uz postojeće stepenice izgraditi i neki ukošeni puteljak. Vjerujem da gradskim ocima stoje na usluzi brojni stručnjaci koji mogu naći rješenje. Treba samo imati dobru namjeru.