SVE O TREŠNJAMA I ZAŠTO IH JE ZDRAVO JESTI
VEČERNJAKOV SPECIJAL: VOĆE SREĆE
Domaća proizvodnja od oko 5000 tona na 250 hektara ne pokriva ni trećinu godišnje potrošnje, a zbog skupe berbe neki ih neće ni pobrati
Zamamne, sočne, svježe, bijele, sjajnocrvene do boje burgundca, krupnih, čvrstih i hrskavih plodova, trešnje su ovih dana vladarice hrvatskih tržnica i trgovina gdje se prodaju za 20 do vrtoglavih 60 kuna za kilogram. To je jedino voće koje nakon branja više ne dozrijeva. Plodovi se, naime, moraju brati zreli, ručno, a kako je takva berba zahtjevna i skupa, jasno je i zašto drže cijenu gotovo cijelu sezonu, brane se proizvođači, ističući kako im u nekim zemljama EU cijena ni u veleprodaji ne pada niže od 7-8 eura za kilogram. – Zbog nesređenog tržišta na kojemu u vrijeme pristizanja svježe, domaće robe cvjeta nekontrolirani uvoz ili nas se njime plaši, nedostatka hidrokulera, sortirnica i hladnjača za skladištenje voća i povrća, u Hrvatskoj se uzgoj trešanja gotovo i ne isplati – objašnjava trenutačnu situaciju jedan od većih domaćih proizvođača, ističući kako možda samo Lidl, koji ovih dana divovske domaće trešnje prodaje za 59,99 kuna, cijeni premium kvalitetu. Dapače, mjeri i količinu suhe tvari u njima, ostatke pesticida..., dok druge trgovce zanima samo što niža cijena pa dio proizvođača zbog skupih troškova sortiranja i branja od 20-ak kuna po kilogramu ovih dana radije trešnje ostavlja na stablu. Nisu li u punom rodu, berači stignu prebrati najviše 4-6 kilograma po satu, a satnica nadničara je 30 kuna plus prijava i markice. Stoga nije ni čudno da prve klase trešanja gotovo i nemamo jer se radi izbjegavanja dodatnih troškova sve trpaju pod drugu klasu, no ni ona ovih dana ne košta 20 kn/kg te je za takve “domaće” trešnje na tržnicama vjerojatnije da su iz uvoza – tvrdi naš sugovornik. Hrvatska tako s domaćom proizvodnjom od oko 5000 tona na 250 ha ne pokriva ni 30% godišnje potražnje za tim cijenjenim voćem voćke iz porodice ruža (Rosaceae) kojoj pripadaju i bademi, breskve, marelice i šljive. Vjeruje se da su trešnje otkrili Rimljani oko 70. godine prije Krista na području Anatolije i proširili je Starim kontinentom. Danas je u svijetu poznato oko 1500 sorti trešanja. No zvale se one “po domaće” gomiličke, lovranske, stonske, volovsko srce, majska rana ili pak rita, new star, sue, van, vic, sylvana, stella..., danas je, srećom, još puno sretnika koji imaju povlasticu brati ih u vlastitu vrtu, voćnjaku ili susjedovu dvorištu i otkriti nove recepte i okuse. Trešnje, naime, danas slove kao superhrana koja nije bogata samo vitaminima i mineralima nego i antioksidansima koji štite od slobodnih radikala i usporavaju starenje. Svježe su trešnje sjajne, pune, žarkozelenih peteljki, a do pune rodnosti treba im 6 do 8 godina. Neke imaju mekano meso ploda, neke čvrsto pa ih zovemo i hrustavka ili hrušt. No kako bilo, treba znati da je taj izraziti heliofit, koji traži puno svjetla i topline, sav ljekovit. Osim plodova trešnje, na cijeni su i sjemenke koje su se dugo upotrebljavale za proizvodnju ulja za prevenciju srčanog udara te peteljke koje su u narodnoj medicini i danas popularan diuretik.
Cijela je trešnja ljekovita, od sočnih bobica do sjemenki i peteljki