Dalmatinaca čak 12, iz Istre i Rijeke ni jedan
Jedan od rijetkih Riječana koji je nosio dres naše nogometne reprezentacije je Saša Peršon
Nadam se da će škola NK Rijeke opet stvarati igrače kao što su bili Budan, Šarić, Knežević, Balaban, Ivančić, Brajković..., kaže Peršon Pogledamo li Dalićev sastav za Rusiju, uvjerljivo dominiraju igrači iz Dalmacije i zaleđa. Taj nogometnim talentom bogomdani kraj dao je 11 putnika u Rusiju: Subašić, L. Kalinić, Livaković, Ćaleta-Car, Strinić, Vrsaljko, Bradarić, Modrić, Perišić, Rebić i N. Kalinić. Šestorica su Zagrepčani: Kramarić, Pjaca, Brozović, Badelj, Pivarić i Jedvaj. U skupini rođenih izvan Hrvatske su Kovačić, Rakitić, Ćorluka i Lovren, a Mandžukić i Vida brane boje Slavonije.
Od Amerike do Iraka
Zanimljivo je da među 23 igrača nema ni jednog koji je rođen u Istri ili na primorsko-goranskom području, a tako je, nažalost, već dulje vrijeme. Posljednji Riječanin koji je igrao za reprezentaciju bio je Ivan Močinić (jedan nastup 2016.), no prije njega dugo je bila “rupa”. Značajniji trag od Riječana ostavili su samo Budan i Knežević koji su igrali za vrijeme izbornika Slavena Bilića te prije njih Boško Balaban. Zašto Riječana nema u reprezentaciji? Pitali smo to Sašu Peršona, Riječanina koji je igrao u onoj prvoj, znamenitoj utakmici reprezentacije protiv SAD-a u listopadu 1990. godine. A u toj utakmici među 14 igrača čak su dvojica bili Riječani – Saša Peršon i Mladen Mladenović. – Čak je i u doba Jugoslavije, kada je bilo puno teže ući u reprezentaciju, bilo više Riječana nego sada. Ne znam zašto je to tako, ali činjenica je da mi po kvaliteti trenutačno igrača za reprezentaciju nemamo. Iz NK Rijeke je samo jedan reprezentativac, no to je Splićanin Bradarić – kaže Peršon i dodaje: – Rijeka se posljednjih godina bori za trofeje, pa klub i trener Kek nemaju strpljenja za razvoj mladih igrača. Ja ih razumijem jer moraju postići rezultat, pa prodavati igrače da bi opstali. No zabrinjava me da Rijeka ni u omladinskom pogonu nema reprezentativca za kojeg možete reći da je klasa i da će sigurno biti veliki igrač. Nadam se da će se s Rujevicom nešto promijeniti nabolje, uvjeti za trening ondje su idealni. Ivan Močinić posljednji je dobar izdanak naše škole, no nadam se da će škola opet početi stvarati igrače kao što su nekad bili Budan, Knežević, Balaban, Šarić, Ivančić, Brajković, pa prije toga Mladenović i ja – ističe Peršon. Riječki igrači danas su razasuti po cijelom svijetu, od američkog MLS-a (Damir Kreilach), do Iraka (Edin Junuzović), Islanda (Mario Tadejević) te Omana (Admir Malkić). No, u Rijeci ih gotovo pa nema.
Najdraži je SAD 1990.
– Rijeka je danas kao Chelsea, prepuna igrača koji dolaze iz drugih sredina. Kao bivšem Rijekinu kapetanu, to mi je teško gledati, radije bih da ima više domaćih igrača – zaključio je Peršon priču o tome zašto u hrvatskoj reprezentaciji nema Riječana, a potom je rekao koju i o izgledima naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. – Nitko mi ne može reći da ne moramo proći skupinu. Imamo toliko dobrih igrača da je to minimalni cilj. Island i Nigerija ipak nisu naša razina i zato bi bio neuspjeh da ne uđemo u osminu finala. A onda u drugom krugu možemo dobiti svakoga, pa i Francusku ako ćemo se križati s njima već u osmini finala. Vjerujem da nam reprezentacija može donijeti puno radosti – ustvrdio je Saša Peršon te se na kraju prisjetio svoje najdraže utakmice u dresu hrvatske reprezentacije: – Triput sam igrao za Hrvatsku, draga mi je bila utakmica s Rumunjskom na Kantridi, ali najviše ću ipak pamtiti kultnu utakmicu sa SAD-om. Tek poslije mi igrači postali smo svjesni koliko je ta utakmica bila i politički važna te koliko smo radosti donijeli narodu kada smo pobijedili SAD – zaključio je Saša Peršon.
Rijeka je kao Chelsea, dovodi igrače iz drugih sredina. Zato nemamo reprezentativaca
Hrvatski vratar, Splićanin Lovre Kalinić, bit će najviši igrač Svjetskog prvenstva