GENERAL-PUKOVNICA I ZAPO

Mirogoj je jedno od obveznih mjesta na itineraru svakog ozbiljnijeg posjetitelja Zagreba. Turistički vodiči opisuju arhitekturu toga groblja, preporučuju da se nikako ne propuste stilski čiste pseudorenesansne arkade iz druge polovine 19. stoljeća. No jedna posjetiteljica-namjernica tražila je nešto drugo. Kanađanka, general-pukovnica Chris Whitecross tražila je Zid boli. Godinu dana – od 1995. do 1996. – koliko je bila stacionirana u Zagrebu kao pripadnica UNPROFOR-a, gledala je svaki dan kako ljudi, oni koji su izgubili ili traže najbliže, ciglama improviziraju narančasti zid oko sjedišta UNPROFOR-a u Selskoj ulici u Zagrebu. Svaka cigla, jedno ime. Zid je rastao, ciglu po ciglu, ime po ime, a Chris je, s grčem i stegnuta grla, svjedočila rastućoj boli. U Zagreb se vratila 22 godine kasnije i prvo otišla na Mirogoj, gdje se sada nalazi spomenik, doduše u izmijenjenom obliku, no s istim popisom imena. Gotovo je cijeli život prošao od tada. Privatno, Chris, čija su djeca tada bila mala, sad je već baka. Profesionalno, od “obične” vojnikinje, došla je do čina general-pukovnice kanadskih vojnih snaga, a onda je izabrana i za zapovjednicu NATO-ova Visokog učilišta u Rimu, krovne obrazovne institucije NATO-a, i to kao prva žena. Kaže da se time ponosi i da joj puno znači što je izabrana glasovima svih članica. Dva puta - 2011. i 2016. - proglašena je jednom od 100 najmoćnijih žena u Kanadi. Kaže da je kći zove nadimkom Swambo – “ona koju se mora slušati”. Isti nadimak, kažemo joj, imala je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u NATO-u.

Rekla im na dan prisege

– Ovo je neka vrsta završetka – kaže nam. Sjeća se početaka. Dolazi iz vojne obitelji – djed, otac i stric, svi su bili u vojsci, a braća su pričuvni časnici. Čak je i rođena u Njemačkoj gdje joj je otac bio na dužnosti. Ona je pak, kaže, uvijek mislila da bi možda mogla završiti u vojsci, ali do 1982., kad je bila na drugoj godini fakulteta kemijskog inženjerstva, to je bila samo ideja. A onda je jedan dan samo ušla u centar za novačenje. Sretna koincidencija – kanadske vojne snage su upravo otvorile inženjerstvo ženama. I Chris se prijavila. Njezina priča programatska je na više razina – govori i o otvaranju kanadske vojske ženama i manjinama, ali i šire, pravednom tretmanu žena u svakom poslu. – Nisam rekla roditeljima do dana kad sam polagala prisegu. Tad sam ih nazvala. S druge strane dočekao me muk. Tata možda i