Autobiografija pjevača Iron Maidena, pilota Boeinga 757, mačevaoca, poslovnog anđela...
Iron Maiden dolaze u zagrebačku Arenu 24. srpnja, kao jedan od najdugovječnijih britanskih heavy-metal sastava. No, za razliku od onih nekadašnjih napirlitanih sweet-metal karikatura, valja podsjetiti da su Iron Maiden potkraj sedamdesetih godina bili dio tada novog vala britanskih heavy-metal izvođača koji su reafirmirali izvorne vrijednosti žanra te bili kilometrima udaljeni od smiješnih pop-hard rock pokušaja s vrhova top-ljestvica.
Dom sportova 1989.
Nastavljajući tamo gdje su stali Black Sabbath, Iron Maiden su, porijeklom iz radničkih obitelji, u vrijeme punka i novog vala posvjedočili da je postojao neočekivani sklad između angažiranog punka i jednog od najpodcjenjenijih žanrova rocka. Ukratko, oni i sjajan strip “Heavy Metal” vratili su tada slavu imenu. Gledali smo ih nekoliko puta u Hrvatskoj, ali od svih spektakala s pouzdanom svirkom i jakom vizualnom prezentacijom, najviše pamtim njihov prvi zagrebački nastup u Domu sportova 1989. kada sam upoznao Brucea Dickinsona, koji je neposrdno prije toga stigao u sastav iz grupe Samson. Nedavno je objavio i autobiografsku knjigu “Čemu služi ovaj gumb?” koja će biti iznenađenje samo onima koji ne znaju za širinu njegovih interesa i postignuća, a koja, kako ćemo vidjeti, idu vrlo visoko. Te godine sreo sam Dickinsona kad me prijatelj koji je trenirao mačevanje u popodnevnim satima nazvao telefonom i rekao da dođem u Dom sportova. Ni on nije znao da se Dickinson bavi mačevanjem, pa se pridružio zagrebačkom klubu na treningu i prije koncerta proveo par sati s njima umjesto na tonskoj probi. U međuvremenu smo saznali da je Bruce Dickinson i pilot zaljubljen u zrakoplovstvo, dok je lani na Solo Positivo filmskom festivalu u Šibeniku bila i premijera filma “Scream for Me Sarajevo” koji uskoro stiže i u kinodvorane. Priča filma bavi se prvim nastupom inozemnog rock-izvođača u Sarajevu, 1994. za vrijeme rata. U2 su stigli tek tri godine kasnije, a Dickinson je s pratećim bendom Skunkworks ušao u opkoljeno Sarajevo i održao koncert u nemogućim uvjetima. Sve to samo je uvod, ali i dio priče Dickinsove autobiografije “What Does This Button Do?: An Autobiography”/ “Čemu služi ovaj gumb?” (HarperCollins), čiji je prijevod ovih dana objavio zagrebački Rockmark, izdavač s jedinom domaćom knjižarom posvećenom isključivo glazbi, u kojoj možete pronaći najviše prevedenih i inozemnih izdanja povezanih s glazbom. “Čemu služi ovaj gumb?” mnoge će koji nisu upućeni u Dickinsonov život i široki krug interesa iznenaditi britkošću i kvalitetnim pisanjem. Za razliku od mnogih s “ghostwriterima” u pričuvi, Dickinson je zaista sam napisao knjigu – autoironijom i, dakako, pričom o Iron Maiden, iz kojih je u jednom trenutku otišao, snimio nekoliko samostalnih albuma, pa se potom vratio u grupu koja mu je donijela svjetsku slavu. Na gotovo 400 stranica (prijevod Ana Levak Sabolović i Lovorka Cesarec Ban) Dickinsonu nije bilo lako ući u utakmicu u kojoj su premijerne rock-ikone posljednjih godina autobiografsko štivo dovele do naslovnih stranica utjecajnih medija i golemih naklada, ali Dickinson se uspio nametnuti zanimljivom pričom i dospjeti krajem 2017. na vrhove ljestvica književnih bestselera. Koliko je njegova priča zanimljiva govore podaci koje teško da ima ikoje drugo ime, ne samo iz svijeta glazbe. Naime, “Čemu služi ovaj gumb?” autobiografija je pjevača koji je tijekom godina pritiskao puno gumba te prošao put s Iron Maiden, vozio Boeing 757 (govorimo o profesionalnom pilotu koji vrijeme kad nije na turnejama krati redovitim vožnjama velikih i malih zrakoplova), bavio se mačevanjem, proizvodnjom piva “Iron Maiden Trooper”, pobijedio rak grla i stigao do susreta s Kolindom Grabar-Kitarović kad je 2016. boravio u Zagrebu na konferenciji “Poslovni anđeli” podržavajući startup projekte.
Izvrsno napisano štivo
Dickinson se posljednjih godina posvetio održavanju motivacijskih govora na sličnim susretima i konferencijama i vrlo dobro zna što je poslovni svijet i običaji. Primjerice, i u knjizi piše o promjenama odnosa unutar sastava, na čijim su sastancima radovito prisutni i pravnici, jer priča se itekako promijenila od početaka kada su svi “ginuli” za zajedničku stvar. Pa u vrijeme kad je aktivan s Iron Maiden, kao sad na turneji, ne smije se baviti “samostalnom djelatnošću”, zbog čega će domaći poklonici morati pričekati na videoporuku kojom Dickinson prati objavljivanje svoje knjige u pojedinim državama. U svemu ostalome ne trebate čekati ni trenutka, jer “Čemu služi ovaj gumb?” izvrsno je napisano štivo autora s puno različitih osobnosti u kojima je uspio doći do vrha. Ne samo vožnjom Boeinga, pa se u njegovoj knizi mogu naći detalji kakve nude dobro napisane autobiografije. Nema privatnog života, ali ima priča o odnosima unutar benda te o, srećom, abortiranoj heavy-metal inačici “Tri tenora” u kojoj su trebali sudjelovati Ronnie James Dio, Rob Halford i Dickinson.
Dickinson je na ljestvicama književnih bestselera, a koliko je njegova priča zanimljiva govore podaci koje teško ima ikoje drugo ime, ne samo iz svijeta glazbe