Jednom riječju – zabava i adrenalin
Film “Mjesto tišine”, koji je poharao kina prije dva mjeseca, natjerao nas je da šutimo (bez kokica, molim), a francuski “Zadrži dah”, koji odnedavno možemo gledati u Cinestaru, otišao je i korak dalje: sugestivno nas tjera da ne dišemo. Djevojku nedaleko od mene čuo sam kako glasno ispušta zrak kao da ga je nekoliko minuta držala u plućima. Ta dva filma, a to će vjerojatno sada postati i trend, gledatelja ambijentalno usisavaju, integriraju u radnju. Tako moderni horor, SF ili film katastrofe, kakav je “Zadrži dah”, sve manje koristi stare jeftine trikove kako bi nas “trznuo” i stvorio u nama jezu, oni vizualnu i zvučnu cjelinu iznose kao novu dimenziju koja nas puno više nego 4D prividno čini sudionikom filma.
Kao da pliva u mlijeku
Pariz nakon potresa obavija magla koja se diže dvadesetak metara u vis. Smrtonosna je za svakoga tko je udahne pa se život seli iznad nje – na najviše katove i krovove zgrada. Priča se fokusira na jednu obitelj (opet kao i u “Mjestu tišine”) – Mathieu (Romain Duris) i Anna (Olga Kurylenko) imaju kćer Saru (Fantine Harduin) koja ne smije udisati normalan zrak, pa živi u balonu. Roditelji bježe na najviši kat zgrade k starom bračnom paru, no Sarah s balonom ostaje u magli – njoj to ne smeta jer joj aparati u balonu ionako pročišćavaju zrak. No pitanje je dokad jer struje nema, baterije se troše, grad ne funkcionira, a pomoći niotkud pa roditelji često moraju uranjati u maglu kako bi kćeri zamijenili baterije i zadržati dah da ne udahnu smr- tonosni zrak. Posvuda je tišina, pokoji preživjeli uglavnom se brinu za sebe da napuste grad ili – žive na krovovima. Vizura života na krovovima Pariza najimpresivniji je dio filma. Grad kao da pliva u mlijeku, iznad je sunce i čisto nebo, a dolje bijela magla koja djeluje tako pitomo da pomisao na skok u nju i smrt postaju gotovo privlačni. Ovo postaju trenuci istine za Parižane: u daljini, na obližnjem brdašcu, vodi se rat, policajci pljačkaju trgovine i ubijaju civile, kao i u svakom ratu, i u ovom koji Nastavak franšize o dinosaurima nije promašio cilj – adrenalin i zabava doslovce traju od prve do posljednje minute. Dinosauri su sve pametniji, izgledaju sve moćnije, a čak je i glavna junakinja Claire donijela dozu ozbiljnosti pa pred T-rexom više ne trči u štiklama. No ovdje su zvijezde ionako zvijeri, a ne glumci pa se treba fokusati na njih i uživati u vizualnoj magiji.
Poput “Mjesta tišine” i ovaj film tjera vas da se ponašate kao i akteri: ovaj put da ne dišete Dinosauri su sve pametniji, moćniji, a ni Claire više ne trči u štiklama pred T-rexom