Nada u Hrvatskoj raste unatoč političarima

Zemlja s naizgled malo nade proizvela je četiri vrlo različita, ali slična pojedinca. Dvojica su odlučila ostati, a dvojica su otišla iz Hrvatske

Poput našeg premijera, ni meni se ne sviđa posvemašnje beznađe u našem društvu. Za razliku od njega, mislim da nadu neću naći na kongresima političke stranke, u zatupljujućim izjavama koje naređuju nadu i sve većem pritisku na medije. Nada postoji ako ju svi vide i osjećaju, ili ne postoji uopće. Srećom po mene, čini mi se da pronalazim nadu, ili ona pronalazi mene, ili se možda međusobno pronalazimo. U dva protekla tjedna neočekivano smo se nalazili na mjestima gdje se to najmanje očekuje. Gradimo tvrtku koja se bavi robotikom i umjetnom inteligencijom. Nedavno sam primijetio da je nova osoba pregledala moj profil na LinkedInu. Imala je fascinantnu biografiju - bivši vojnik HV-a s preddiplomskim studijem na Sveučilištu u Zagrebu, diplomom inženjera s West Pointa, titulom doktora znanosti fizike Sveučilišta Rice i MBA sa Sveučilišta Berkeley, koja sada radi za svjetski najvrjedniju tvrtku. Spomenuo sam to svom partneru i on je izjavio da je i njegov profil pregledala ta ista osoba. Nekoliko dana kasnije dobio je poruku od te iste osobe u kojoj je pisalo - radite sjajne stvari u vašoj tvrtki, recite mi kako vam mogu pomoći. Nedugo zatim kontaktirao sam link na LinkedInu, menadžera hedge investicijskog fonda u Londonu. Nikad se nismo upoznali, ali mislim da su mu se svidjele neke od mojih prošlih kolumni, te smo stupili u kontakt. Također je diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu i imao doktorat iz matematike i fizike na Cambridgeu. Iako se nikad nismo upoznali, zamolio sam pokoju preporuku za fondove poduzetničkog kapitala u Velikoj Britaniji, gdje planiramo otputovati za par dana. Istog trena se je prihvatio dogovaranja kontakata u Londonu. Samo nekoliko dana prije toga, otišli smo na sastanak s izvršnim direktorom tvrtke srednje veličine nekoliko sati vožnje od naših ureda. Stigli smo u mali gradić gdje se nalaze i upoznali muškarca, bili smo zapanjeni što s prozora s pogledom na polje kukuruza vidi istu budućnost koju vidimo i mi - nove tehnologije, robotiku, umjetnu inteligenciju i nove područja koja treba osvojiti. “Kliknuli smo” na prvu i čini se da će postati naši partneri. U petak smo održali prezentaciju potencijalnom kupcu u 15 sati i mislio sam da ću se vratiti kući taman na vrijeme da pogledam utakmicu Hrvatske i Senegala. Znao sam za ovu tvrtku, kupujem njihove proizvode, ali zapravo nisam znao koliko su postali veliki, uspješni i sofisticirani. Poput glavnog izvršnog direktora usred polja kukuruza, i ovaj je voditelj tima vidio istu budućnost - nove tehnologije, međunarodna tržišta i velike pobjede protiv vrlo oštre konkurencije. Nakon gotovo petosatnog sastanka i nekoliko pića, imali smo novog partnera ... i propustio sam utakmicu, ali sam bio oduševljen. Zemlja s naizgled malo nade proizvela je četiri vrlo različita, ali slična pojedinca. Dvojica su odlučila graditi svoju budućnost izvan Hrvatske, dvojica su ju odlučila graditi ovdje. Svi su dobro obrazovani, vrlo uspješni, razumiju svijet i bili bi uspješni u bilo kojem društvu. Ne boje se ljudi, promjena ili konkurencije. Žele pomoći drugima i znaju da su pametni dobri ljudi jači kad se udruže. Oni ne očekuju nadu od naših političara, a niti od Bruxellesa. Pronalaze je u sebi, u svom radu, u pomaganju drugim• dobrim ljudima njima sličnima.