Einstein: Kinezi su jedinstvena nacija koja nalikuje na stado
“Sama pomisao da bi Kinezi mogli istisnuti sve rase, u meni pobuđuje neopisivi strah”
Dino Brumec Japancima je bio očaran, ali mislio je da nemaju snažne intelektualne sposobnosti, otkrivaju novi dnevnici velikoga znanstvenika “Rasizam je bolest bijelaca. I ne namjeravam šutjeti o tome”, poznate su riječi jednog od najvećih umova u povijesti čovječanstva Alberta Einsteina. Njegova je slika u javnosti građena, kako na znanstvenim uspjesima, tako i na slici borca za građanska prava. No, objavljivanje njegovih privatnih dnevnika u kojima opisuje Kineze s kojima se susretao na svojim putovanjima tu sliku relativizira. A Einsteina se optužuje upravo za – rasizam.
‘Slični automatima’
U privatnim dnevnicima koje je znanstvenik pisao između listopada 1922. i ožujka 1923. govori se o znanosti, umjetnosti te putovanjima. Dnevnik je Einstein pisao za pokćerke koje su ostale u Berlinu kada su Einstein i njegova žena Elsa putovali u Aziju, Španjolsku i Palestinu. Kako su nedavno prevedeni na engleski, britanski ih je Guardian stavio pod povećalo. A impresije koje je Einstein zabilježio, naročito one iz Kine, šokirale su ne samo znanstveni svijet. “Kinezi ne sjede na klupama kad jedu, već čuče kao Europljani kada se olakšavaju u šumi. Čak su i djeca bez duha i izgledaju tupo”, opisuje Einstein Kineze. Znanstvenika je uplašila i mnogobrojnost te nacije pa je zaključio da “bi bilo šteta kada bi Kinezi istisnuli sve ostale rase. Sama ta misao pobuđuje neopisiv strah.” Einstein je, gledajući ljude iz drugih kultura, njemu dalekih i stranih, olako donosio zaključke o cijeloj grupi ljudi. “Čak i oni koji su prisiljeni raditi kao konji ne odaju dojam svjesne patnje. Jedinstvena nacija koja nalikuje na stado, često su sličniji automatima nego ljudima”, njegova su zapažanja. No, najveće je zgražanje izazvao opisom Kineskinja. “Primijetio sam koliko malo razli- ke ima između muškaraca i žena. Ne razumijem fatalnu privlačnost kojom Kineskinje očaraju tamošnje muškarce do te mjere da se ne mogu braniti protiv teškog blagoslova potomstva”, čudio se Einstein. Za’ev Rosenkranz, koji je preveo i uredio objavljene dnevnike, smatra da su mnogi Einsteinovi komentari neugodni, posebno ono što kaže o Kinezima. – U neku ruku ti su komentari suprotni imidžu velikog humanitarca koji je imao. Šokantno je pročitati ih i usporediti s izjavama koje je davao javno. Očito nije želio da se ovi napisi objave – rekao je Rosenkranz Guardianu, a u uvodu Einsteinovih dnevnika napisao je da se takvo portretiranje drugačijeg može shvatiti kao rasizam.
Promicao ljudska prava
“Ne razumijem fatalnu privlačnost kojom Kineskinje očaraju tamošnje muškarce” “Kad jedu, čuče kao Europljani kada se olakšavaju u šumi”, piše Einstein o Kinezima
No, nisu samo Kinezi bili znanstveniku na tapetu. O stanovnicima šrilankanskog grada Colomba donosi slična zapažanja. “Oni žive u velikoj prljavštini i smradu” te rade malo i trebaju malo. Jednostavan ekonomski životni ciklus”, primjećuje znanstvenik. Einstein nije imao samo negativna zapažanja o narodima Azije. Japancima je bio očaran, no ipak uz poneku ogradu. “Japanci su nenametljivi, pristojni, sveukupno vrlo privlačni. Čistih duša kao nigdje u čovječanstvu. Moraš voljeti tu zemlju i diviti joj se”, pisao je, ali i dodao da se “intelektualne potrebe te nacije čine slabije nego umjetničke”. Kao Židov Einstein je pobjegao iz nacističke Njemačke u SAD 1933. godine, deset godina nakon ovih dnevničkih zapisa. Uz to, u SAD-u je bio član Nacionalne asocijacije za napredak obojenih ljudi i radio je aktivno na promicanju ljudskih prava. Ovi su zapisi velik udar na percepciju znanstvenika.