Prosinečki čuvao zadnjeg veznog, Kačić Pletikosi kupovao fotoaparat
U kampu reprezentacije u Portugalu kao ilegalac je mjesec dana živio privatni maser Stjepana Tomasa i Darija Šimića U Japanu 2002. godine vatreni su otišli u ropotarnicu nogometne povijesti, a nismo u tom trenutku mogli ni zamisliti da više nikada na Svjetskom prvenstvu nećemo proći skupinu. A nakon 1998. godine igrali smo na još tri SP-a, a čeka nas i četvrti najveći turnir. Ćirohito, čovjek koji je iskovao broncu, bio je kolumnist Jutarnjeg lista i s doajenom sportskog novinarstva izvještavao je iz Japana.
Himna u Tokamachiju
I dolazio mu je fini gospodin Mirko Jozić na ‘volej’ jer, unatoč pobjedi pod čudnim okolnostima (čitaj: spašavao nas sudac), vatreni su odigrali jako slabio. Ipak, najšašaviju stvar u taktičkom smislu napravio je Mirko Jozić. Skenirajući igru Meksika, našeg prvog suparnika u Japanu, odlučio je da Robert Prosinečki pripazi na zadnjeg veznog reprezentacije Meksika. Naravno, Hrvatska je izgubila i tu je bio početak kraja na turniru. Iako je u Čileu osvojio naslov prvaka svijeta s juniorskom repre- zentacijom Jugoslavije, Jozić je prije SP-a napravio nekoliko pogrešaka. Najprije je prerano odveo momčad na pripreme u Japan (gotovo dva tjedna prije prve utakmice), a potom je igrače izolirao u Tokamachiju. Mjesto u kojem je preko lokalnog razglasa svaka dva sata svirala hrvatska himna bilo je poprilično pusto, novinari su mijenjali noć za dan u opskurnoj rupi naziva Barcelona, a Stipe Pletikosa iz Jozićeva zatvora zamolio je Vjesnikova novinara Andriju Kačića Karlina da mu kupi fotoaparat koji otkriva karijes na 100 metara. Portugal ćemo pamtiti po najlošijem odabiru kampa. Biser je to iz radionice Zorislava Srebrića. Naime, “mister čestitam” otišao je u siječnju u Portugal, pronašao kamp u portugalskoj pustinji i temperatura od 21 Celzijev stupanj u tom mu se trenutku učinila kao zgodan odabir. No nije tada Zorko, kako su mu tepali prijatelji, razmišljao kako to izgleda prvog dana lipnja kada smo stigli. Naime, bilo je 38 stupnjeva, tropska vrućina koja je iscrpila ionako samo osrednju reprezentaciju. Imali smo Dadu Pršu, zlatni repić u naponu snage, i dosta problematičnih igrača. I dok su druge reprezentacije turnir dočekale na obalama Atlantika, naši su iz prašine brzo otišli kući. Već nakon prvog kruga u skupini s Francuskom, Engleskom i Švicarskom. Kakav je tamo kaos vladao, otkrili smo dvije-tri godine kasnije. Iscurila je priča kako je cijelo vrijeme boravka u kampu bio “uljez”.
Veseli Cico
Naime, privatni maser Stjepana Tomasa i Darija Šimića živio je u jednoj od soba, igrači su ga skrivali i donosili mu hranu. I to se dogodilo uz sve moguće osiguranje koje se tada nalazilo u kampu. Sljedeći SP igrao se u Njemačkoj 2006. godine, Hrvatska je ponovno ispala u skupini s Brazilom, Japanom i Australijom. Turnir će ostati upamćen po skandaloznoj utakmici protiv Australije te po izbornikovim suzama prije početka utakmice protiv Brazila i po veselom raspoloženju u kojem bi nas pitao “si bumo kaj rekli”. Te četiri godine najslabiji su dio povijesti naše reprezentacije. Od skandala do doista slabe nogometne igre. Nakon toga došao je Slaven Bilić, počela je jedna nova era i pojavila se jedna generacija koja će svoju kulminaciju imati u sljedećih mjesec dana. Nadamo se da neće već nakon prvog kruga – kući.
U kampu vatrenih u Portugalu bilo je 38 Celzijevih stupnjeva. Igrači su bili ‘skuhani’