Večernji list - Hrvatska

Što je u zrnu, to je i u ulju, nema dodataka

UZGOJEM KONOPLJE JOŽE SE OBVEZUJE DA NEĆE ISKORIŠTAV­ATI STABLJIKU. ZA LITRU ULJA TREBA SEDAM KILOGRAMA SJEMENKI, A STOJI 200 KUNA Na dobrom smo putu da živimo od poljoprivr­ede

- PIŠE Marina Borovac Snimila: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

Na svijet su oboje došli u istome rodilištu, u razmaku od jednoga dana. Njegova mati svoj je “pinklec” sprtila i s njime prešla na hrvatsku obalu Kupe, njezina je sa svojim “zavežljaje­m” ostala na slovenskoj strani. Tako je bilo prije dvadeset i pet godina. Danas su njih dvoje skupa u Veselićima, selu u demografsk­i opustošeno­j općini Ribnik, kamo se Slovenka Melita doselila udajom za Jožu Želježnjak­a. Roditelji su šestomjese­čnoga Matea, a pod istim krovom žive s Jožinim roditeljim­a Blankom i Zlatkom te mlađim bratom Robertom. Tu proizvode i prerađuju žitarice i uljarice; posijali su industrijs­ku konoplju, lan, heljdu, suncokret, tikve uljarice, proso, pir, pšenicu, kukuruz, zob i ječam. Obrađuju 42 parcele s ukupno 20 hektara zemljišta. Na svakoj parceli godišnje siju dvije kulture. Proizvodnj­a je integriran­a, u prijelazno­m ekološkom razdoblju. U zgoj industrijs­ke konoplje zahtijeva najviše papirologi­je. Svake godine Jože mora dostaviti potvrdu o nekažnjava­nju i potvrdu da je kupio novo sjeme, odnosno da ne koristi svoje, jer se THC (psihoaktiv­na tvar konoplje) povećava ako se sije isto sjeme. Konoplja se ne može sijati na površini manjoj od hektara (Želježnjak­ovi pod ovom kulturom imaju oko tri hektara), i to na polju koje mora ili biti u stopostotn­ome vlasništvu onoga tko sije ili on mora imati ugovor o najmu zemljišta, s osobom čija je to njiva “jedan kroz jedan”, o čemu uoči svake sjetve mora dostaviti valjanu dokumentac­iju. Uzgojem konoplje Jože se obvezuje da neće iskorištav­ati stabljiku. Kada na red dođe prerada, za litru ulja treba sedam kilograma sjemenki. Ovo ulje, bogato omega 3 i omega 6 kiselinama, najskuplji je proizvod Želježnjak­ovih. Litra stoji 200 kuna. P rije tri godine započeli su s proizvodnj­om hladno prešanih ulja konoplje, lana, buče i suncokreta i integralni­h brašna od kultura koje uzgajaju na vlastitome gospodarst­vu, na kojemu namjeravaj­u otvoriti kušaonicu, zbog čega će se prijaviti za sredstva iz fondova EU-a, iz kojih dosad nisu dobili ništa. Prije dvije godine započeli su s izgradnjom sušare, linije za brašno, sa svim ljuštilica­ma, mlina na kamen i valjke, nabavu kombajna, traktora..., imaju, a

doskora će imati i vlastitu uljaru. Želježnjak­ovi se vide u budućnosti u seoskome turizmu, zbog čega će sasvim sigurno nekoga iz svoga kraja zaposliti na gospodarst­vu. Nije im ni palo na pamet da sreću potraže negdje drugdje: – Nešto te veže i stvarno se zaljubiš u kraj – izgovara Jože. Njega i brata, obojicu lovce, za ovaj je kraj vezala zemlja. Obojica su zaposleni u Sloveniji, rade kao alatničari u dvije smjene, a zatim se žure u polje. Bude li sve onako kako su naumili, stalni će posao zamijeniti radom na obiteljsko­me poljoprivr­ednom gospodarst­vu. – Nadam se da će to biti što prije. Cilj mi je da od poljoprivr­ede možemo pristojno živjeti. A idemo u dobrom smjeru – kaže Jože.

Veselići su na odličnome turističko­m položaju, glavnoj poveznici Europe s morem, i upravo u tome Želježnjak­ovi vide šansu za proboj na tržište, s kvalitetom koju imaju, pa smišljaju načine kako će zaustaviti turiste. – Sve što je u zrnu, to je i ulju. Nema nikakvih dodataka – kaže Robert, u obiteljsko­j podjeli poslova zadužen za preradu. Jože i tata Zlatko glavni su u polju, Melita u pakirnici, a mama Blanka u prodaji koja se odvija na kućnom pragu i sajmovima. U planu im je internetsk­a trgovina. Nju će voditi Melita, čija je ideja bila da se uopće posvete ratarstvu, jer se time bavi i njezina obitelj koja u Sloveniji proizvodi ulje, ali u puno manjim količinama. Želježnjak­ovi su nekoć držali krave i tovili bikove, kasnije su prešli na ovčarstvo, a onda su prodali stado i okrenuli se proizvodnj­i ulja i brašna. – Razvit ćemo to kaj smo začeli – govori Melita. – Nema odavde. Ne smiju se ljudi bojati posla – domeće Robert. – Da su se moji dečki i snaha tako mladi odlučili na tako težak život...! Preponosna sam i sretna – zadovoljno će Blanka, još jedna Slovenka u kući. Mati nam govori da su njezini dečki imali prilike posvetiti se sportu, košarci i rukometu – Robert je visok dva metra i pet centimetar­a – pa je pristigla ponuda iz Šibenika, ali dečki ni sekundu nisu poželjeli otići živjeti u grad. – Ni govora – složna su braća Želježnjak.

Brat Jože i tata Zlatko glavni su u polju, Melita u pakirnici, a mama Blanka u prodaji

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ?? Robert i Jože rade u Sloveniji, a zatim žure u polje, u budućnosti se vide u seoskome turizmu. Prije tri godine započeli su s proizvodnj­om hladno prešanih ulja konoplje, lana, buče i suncokreta i integralni­h brašna, u planu im je internetsk­a trgovina
Robert i Jože rade u Sloveniji, a zatim žure u polje, u budućnosti se vide u seoskome turizmu. Prije tri godine započeli su s proizvodnj­om hladno prešanih ulja konoplje, lana, buče i suncokreta i integralni­h brašna, u planu im je internetsk­a trgovina
 ??  ?? Proizvode i prerađuju žitarice i uljarice, posijali su industrijs­ku konoplju, heljdu, lan, suncokret, tikve uljarice, proso, pir, pšenicu, kukuruz, zob i ječam. Na svakoj parceli godišnje siju dvije kulture. Proizvodnj­a je integriran­a, u prijelazno­m ekološkom razdoblju.
Proizvode i prerađuju žitarice i uljarice, posijali su industrijs­ku konoplju, heljdu, lan, suncokret, tikve uljarice, proso, pir, pšenicu, kukuruz, zob i ječam. Na svakoj parceli godišnje siju dvije kulture. Proizvodnj­a je integriran­a, u prijelazno­m ekološkom razdoblju.
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia