DRŽAVU TREBA POBOLJŠATI, A NE TRAŽITI OD GRAĐANA DA BUDU OVCE

Od pada Berlinskog zida do danas, a posebno nakon ulaska bivših komunističkih država u EU, najmanje 26 milijuna osoba iz bivšeg realsocijalizma otišlo je u države realkapitalizma. Migracijskih kretanja uvijek je bilo i bit će jer čovjek uvijek želi živjeti bolje ili traži da živi bolje. Sigurno nisu živjeli dobro Talijani koji su došli u Belgiju, posebno nakon Prvog svjetskog rata, raditi u rudnike ugljena, ali im je i to, očito, bilo bolje nego u Italiji. Deseci tisuća Talijana odlazili su u belgijske rudnike, a 1956. u rudniku u Mårcineleu došlo je do tragedije u kojoj su poginula 262 rudara, većinom Talijana. Sada Talijani u mirovini odlaze živjeti u Portugal jer s talijanskom mirovinom tamo mogu bolje živjeti nego u Italiji. Portugalci ne odlaze više u Njemačku, već u Afriku, u svoju bivšu koloniju Angolu u koju ih je samo u posljednjih nekoliko godina otišlo živjeti 10.000. Spominjala se u Jugoslaviji uzrečica kako je bolje jesti travu nego popustiti Međunarodnom monetarnom fondu koji je tražio reforme i veću produktivnost. A kako povećati produktivnost? Nekima je tada pala na pamet genijalna ideja da bi radnici trebali biti odmorniji pa bi, prema tome, trebali ići ranije spavati. A da ih se na to primora, televizijski bi program trebao završavati u 22 sata. Oni u realkapitalističkim zemljama cijele su noći provodili u zabavi i bili su produktivniji od onih u realsocijalističkim državama gdje ih je država tjerala na spavanje. Vlade mogu povećati produktivnost poboljšanjima u administraciji, infrastrukturi, institucijama tako da se smanje troškovi i poveća razmjena, konkurentnost, poduzetništvo i inovacija, a potpuno eliminira monopol, dominantne pozicije, rentu i rent-seeking (traganje za rentom). Dakle, nikakvim zabranama, od gledanje TV programa do zabrana odlaska iz države. Državu treba poboljšati, ne da ona od svojih građana traži da budu ovce.

Migracija će uvijek biti, nikakve zabrane neće spriječiti ljude da tragaju za boljim životom