13. lipnja I dvadeset godina poslije zemlji treba malo radosti
brigom za boljitak Hrvatske. I zacijelo bi HDZ puno bolje učinio kad bi kolebanje oko potpore predsjednici na idućim izborima zamijenio nastojanjem da Kolindu s vremenom dovede na čelo stranke (makar ona to ne želi), pa tako i na čelo izvršne vlasti. Dok se HDZ-u u anketama smanjuje potpora ispitanika i dok je Plenković po tim anketama uvjerljivo najomraženiji političar u zemlji, potpora Kolindi je dovoljno velika da bi ona stranci mogla vratiti i ugled i jedinstvo i birače. Trenutačno ni na vidiku nema nekoga tko bi to bolje učinio od nje. Vratar nogometne reprezentacije Danijel Subašić donekle griješi kad kaže: “Možda nikada nitko neće nadmašiti doseg Hrvatske iz Francuske 1998. godine, ali možda i hoće. Tada je vjerojatno vladao veći zanos, reprezentativci su imali veću podršku.” Vatreni su tada imali ptporu kao i uvijek, ali glavni je čovjek nije imao. Ćiro Blažević je zbog prijateljstva s Tuđmanom, koji je promijenio ime Dinamo, a govorilo se i da diktira sastav momčadi, bio izrazito omražen. I možda jedan obrat u ponašanju navijača najbolje ilustrira Ćirin trijumf. Prije odlaska u Francusku redovito su skandirali: “Ćiro, pederu!”, a poslije velikog uspjeha pokajnički su uzvikivali: “Mi smo pederi!” Zanos o kojem govori Subašić bio je mnogo veći poslije osvajanja trećeg mjesta na SP-u u Parizu, zacijelo i što je Hrvatskoj taj pothvat liječio još svježe ratne rane, što je zemlji izmučenoj agresijom i sve razočaranijoj politikom trebala neka radost, i što smo taj uspjeh postigli kao mlada država za koju u svijetu prije samo osam godina nitko nije čuo a malo tko ju je osim Hrvata i želio. A i danas bi nam u siromaštvu, u Hrvatskoj pogođenoj katastrofalnim iseljavanjem i vođenoj nesposobnom vlašću koja neuspjehe predstavlja kao uspjehe, pobjednički zanos bio i te kako potreban za oporavak nacije. “Hvatska raste tek od ulaska u Europsku uniju”. Evo dokaza! Od 2013. godine iselilo se 230.000 Hrvata, i sada rastu po Njemačkoj, Irskoj, Kanadi... Lani, na četvrtu obljetnicu ulaska u EU, Novi list piše: “Kakve koristi Hrvatska ima od toga što je Europska komisija hvali jer je izašla iz procedure za smanjivanje proračunskog deficita?... Zašto Komisiju ne zanima to što Hrvatska nakon ulaska u EU klizi u alarmantan demografski deficit?” Na treću obljetnicu ulaska Hrvatske u EU, Poslovni dnevnik piše kako naša razvijenost doseže 59 posto europskog prosjeka, od nas su lošije samo Bugarska i Rumunjska koje bi nas uskoro mogle preteći. Analiza HGK pokazuje da su strana ulaganja najniža od 1995.! Na dnu smo ili pri dnu ljestvice EU i po plaćama i minimalcu, po standardu i osobnoj potrošnji. Jedino smo na vrhu po Plenkovićevu obožavanju Europske unije i očitim krivotvorinama o koristi koju imamo od članstva u EU.