Diego Maradona nesavršeni ‘bog’, nogometni dar s neba
Za maradonijance Diego je Bog, a članovi njegove crkve su Messi, Lineker, Ronaldinho...
Nogomet je religija i, poput drugih religija, mora imati svoga boga. Bog nogometa je Argentinac, a njegovo je ime Diego Armando Maradona
Maradoninoj crkvi već je 20 godina, a ima i svojih deset zapovjedi u slavu Diegu i nogometu
Zlatan Ibrahimović u navali ega i potrebe da zabavi mase voli sebe nazvati Bogom. No, nogometni bog, ako postoji, a u Argentini tvrde da je tako, može biti samo jedan. Koliko god nesavršen bio.
Pola milijuna sljedbenika
– Nogomet je religija i, poput drugih religija, mora imati svoga boga. Bog nogometa je Diego Armando Maradona – objašnjavaju trojica “apostola”, Hernán Amez, Alejandro Verón i Héctor Campomar, koji su prije 20 godina u Messijevu rodnom gradu Rosariju osnovala Maradoninu crkvu. Diego je u očima većine Argentinaca ostao božanska figura, a taj fanatizam kulminirao je 1998. osnutkom Maradonine crkve (Iglesia Maradoniana). Riječ maradonijanaca raširila se svijetom, njihova je ideja prihvaćena na svim kontinentima i, ovisno o izvoru, danas broji od nekoliko stotina tisuća do gotovo pola milijuna sljedbenika na svim kontinentima. Svoje iskaznice kojima potvrđuju pripadnost Maradoninoj crkvi (Iglesia Maradoniana) imaju Leo Messi, Manu Ginobili, Ronaldinho, Garry Lineker, Mauricio Pochettino, 1500 članova Tartan Army, odnosno navijačke skupine škotske nogometne reprezentacije... “Što je Isus učinio, a da Maradona nije? Obojica su činila čuda, samo su Maradonina snimljena. Između dviju religija i nema puno razlika”, kažu hodočasnici na svetome mjestu maradonijanaca, kapelici u Rosariju. – Imam racionalnu religiju i to je Rimokatolička crkva. Ali imam i religiju koja je upisana u mojem srcu, koja je moja strast. A to je Diego Maradona... Diego je religija srca i rođena je iz ljubavi – objašnjava jedan od osnivača Alejandro Verón. U Napulju je do danas iracionalno obožavan. Desetka koju je nosio povučena je njemu u slavu, a kapelica sazidana njemu u čast (u kojoj je među relikvijama i vlas Maradonine kose). Za Argentince je El Pibe, pak, dar s neba, a za njegovo “čudo” drži se ujedinjenje Argentinaca izmučenih nakon godina vojne diktature i poniženih porazom u Falklandskom ratu.
Mise s brojem 10
– Nakon pobjede nad Engleskom na SP-u 1986. svi su izišli na ulice i grlili jedni druge ostavljajući po strani političke i vjerske nesuglasice. Nitko drugi to nije postigao ni prije ni nakon toga. Bilo je to čudo! – kaže Amez. Rituali u Maradoninoj crkvi obavljaju se u bijelim haljama s brojem 10 na leđima. Postoje čak i prilagođene verzije Deset zapovijedi i Molitve Gospodnje. Pripadnici te nogometne religije godine broje od 1960., godine u kojoj je Maradona rođen, tako da danas žive u 58. Maradoninoj godini. “Božić” slave 30. listopada, na Maradonin rođendan. Maradonijancima će “Uskrs” 22. lipnja, dan nakon što Hrvatska i Argentina odigraju utakmicu SP-a, a na taj je datum 1986. Maradona s dva pogotka uništio Englesku u četvrtfinalu SP-a i zabio gol znan i kao “Božja ruka”. Maradonijancima je biblija Maradonina autobiografija, a krunica je sastavljena od 36 lopta koje predstavljaju 36 golova koje je zabio za reprezentaciju. 22. lipnja i 30. listopada, drže se mise i izgovara molitva: “Diego Nuestro”: “Diego naš koji si na terenima, sveta budi tvoja ljevica, daj nam tvoje magije. Učini da se tvoji golovi pamte, kako na nebu tako i na zemlji. Tvoje magije daj nam danas, i otpusti Englezima kako mi otpuštamo napuljskoj mafiji, i ne daj se uhvatiti u ofsajd, nego izbavi nas od Pelea i Havelangea. Diego”.