Francusko-njemački korak prema “Sjedinjenim europskim državama”

Macron i Merkel za zajednički proračun članica EU – centralizacija od koje bi u budućnosti koristi imala i Hrvatska

Rasprava skupine istaknutih ekonomista na panelu u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja u utorak u Zagrebu trebala je rasvijetliti “uzroke hrvatskog ekonomskog neuspjeha” kroz “odnos javnih financija i ekonomskog razvoja” – hrvatskih javnih financija, dakako. Otišla je, međutim, u nekom drugom smjeru: nakon što je dio sudionika zaključio da se u Hrvatskoj porezima na razvoj može utjecati slabo ili nikako, kao jedan od najvećih krivaca za hrvatsko ekonomsko zaostajanje identificirana je nesposobnost Europske unije da ujednači razvoj u svim svojim zemljama članicama. Konkretnije, problem je u nepostojanju značajnijeg europskog proračuna s kojim bi države EU s bržim rastom podupirale zemlje s poteškoćama u razvoju, kao što je nekad bivša Jugoslavija podupirala Kosovo ili kao što danas središnja američka država pomaže i ujednačava gospodarstvo u svojim saveznim državama. Neki sudionici rasprave nisu se ni s tim složili, tvrdeći da Europska unija nikada neće postati “Sjedinjene europske države”, a ni jedni ni drugi u tom trenutku nisu znali da su francuski predsjednik Emanuel Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel upravo bili dogovorili formiranje zajedničkog proračuna članica EU koje koriste zajedničku valutu euro, sa zadaćom “poticanja konkurentnosti, konvergencije i stabilizacije u eurozoni”. Francuska i Njemačka time su načinile još jedan krupan, možda čak i odlučujući korak prema “Sjedinjenim europskim državama”, a ne treba previše sumnjati da će ih mnoge ostale, manje i o njima ekonomski i sigurnosno ovisne države članice slijediti. Jedino što se nekima koji takav razvoj događaja u Europi pozdravljaju sve to može činiti preslabo i presporo. Zato bi bilo jako korisno podsjetiti se američkih iskustava i pouka (premda u drukčijim okolnostima) s centralizacijom ekonomskih zadaća, monetarnih, fiskalnih i razvojnih politika, a izvrstan tekst na tu temu objavio je nedavno američki think-tank Institut Peterson (www.piie.com). “Europa se često naziva ‘starim svijetom’”, pišu Petersonovi vodeći analitičari J. Kirkegaard i A. Posen, “pa ipak, kada je riječ o ekonomskom upravljanju i izgradnji institucija na kontinentalnoj razini, Sjedinjene Države su te koje imaju daleko dulje i šire povijesno iskustvo.” Ono seže od formiranja Republike Amerike 1789. sve do danas: traje, dakle, 230 godina. Za to vrijeme prevladani su i takvi “toksični problemi” kao što su robovlasništvo, pravo glasa žena, jednakost rasa pred zakonom ili prohibicija. Američki Ustav mijenjan je 27 puta, prve dvije američke središnje banke raspuštene su, a monetarna doktrina današnjeg Feda razrađivana je 20 godina. Na to je Amerikance tjerala ekonomska nužda: “Današnja američka federalna država, s velikim proračunom, kao glavni kreator pravila ponašanja u zemlji donosi značajne ekonomske pogodnosti”, pišu Kirkegaard i Posen. Možda tako bude i s EU i možda se pogodnosti od njezine centralizacije preliju i na Hrvatsku, ali to ne treba očekivati ni lako ni brzo.