U Rusiji nema odmora, drilaju nas kao marince
Splitska glumica Anastasija Jankovska upisala je režiju u Moskvi, u kojoj se umjetnosti pristupa mnogo ozbiljnije
Prijamni ispit trajao je mjesec dana, a glumačke je dijelove izvodila na ruskom, što ju je plašilo, ali na kraju je upisala studij bez plaćanja Maja Pejković Kaćanski Začudna energija, gotovo neutaživa znatiželja i ogromna potreba za usvajanjem novih znanja odlike su splitske glumice ukrajinskog podrijetla Anastasije Jankovski koja je uspješno položila prvu godinu režije na prestižnoj akademiji Vahtangov u Moskvi, jednoj od pet najboljih na svijetu.
Nikad nije zadovoljna
– Zapravo nikad nisam zadovoljna, rijetko s predstave iziđem misleći da nije moglo bolje. Malo me zanimaju suvremeni komadi, mislim da se treba vraćati nekim arhetipskim vrijednostima. Potrebna nam je klasika, a nju je teško iščitavati. U Splitu mi je naprosto pofalilo znanja. Počelo mi je nedostajati to da me netko “tuče po glavi”, da me “stavlja u red”. Nekako se radi šlampavo, pa sam i sama postala šlampava, a to nije dobro. Ovo mi je drugi fakultet na koji odlazim s velikim poštovanjem – objašnjava energična Nastja. Podsjeća da ju je Elvis Bošnjak nagovorio da počne režirati za PlayDramu, gdje je s djecom napravila prvu predstavu “San ljetne noći”. Nakon toga je sa studentima, a četiri godine bila je asistentica na Odsjeku glume na Umjetničkoj akademiji u Splitu, režirala komad “Zbogom Natalija Petrovna” koji je prevela i prilagodila, a početkom godine postavila je i “Evgenija Onjegina” kojeg će obnoviti na jesen. Shvatila je tada koliko je glumcima lakše, jer redatelj je taj koji mora iznijeti ideju, ne oštetiti pri tome autora, zadovoljiti različite potrebe svih sudionika u predstavi... Malo je ljudi uopće znalo da Nastja namjerava u Moskvu, da opet želi biti brucošica. Mislila je da se zbog rigoroznih kriterija neće uspjeti upisati na akademiju. Prijamni ispit trajao je mjesec dana, a glumačke je dijelove prvi put izvodila na ruskom, što joj je stvaralo ogromnu paniku. Od umora je, kaže, “gotovo crkla”. – Vahtangov je poznato kazalište s gotovo stoljetnom tradicijom, a u sklopu njega je i akademija. Jako su strogi, puno se radi, nema labavo. Svi se deru i viču na studente, bacaju nas i drilaju kao marince. Na akademiji smo od osam ujutro do navečer, neki kolege ostanu i spavati jer su toliko iscrpljeni da nemaju snage otići kući. Po danu moramo slušati sva predavanja, a navečer predstaviti jednu do dvije režijske slike. Pišem ih uglavnom noću, dok putujem metroom do unajmljenog stana. Imamo i glumu. Mi studenti smo i redatelji i scenografi i kostimografi i šminkeri i glumci... Često u vrlo malo vremena moramo sve sami osmisliti.
Kultura je u Hrvatskoj skupa, elitistička, dok je u Rusiji dostupna svima u svako doba dana i noći