Turski redatelj Nuri Bilge Ceylan stiže u susjedstvo
Doslovce smo kopali po smeću, tražili adekvatne rekvizite. Sami pravimo kulise, što je i težak fizički posao. Akademija radi 24 sata dnevno, a ja obično ostanem do jedan ili dva poslije ponoći, često tek kad mi se počne vrtjeti u glavi shvatim da cijeli dan ništa nisam stavila u usta – otkriva Anastasija. Na pitanje zašto baš Moskva odgovara kratko: “Po intuiciji.” Ništa čudno jer korijeni su korijeni, a u svemu je podupire i gura mama. Nastja ističe da se iz Moskve vratila s koferima krcatim knjiga.
Osjećaj da možeš sve
– Problem je što u Hrvatskoj nedostaje izdanja, što je kultura skupa, gotovo pa elitistička. U Moskvi je sve drugačije. Jednom sam tamo u ponoć i pol kupila knjigu iz povijesti umjetnosti u knjižari koja se ne zatvara. Tamo radi i kafić, ljudi noću čitaju i slušaju glazbu... U Moskvi imaš osjećaj da možeš sve! – veli Nastja. Studij režije ne plaća zahvaljujući bodovima koje je osvojila na prijamnom. I sreći, jer u životu treba imati i sreće. Čeka je nastup na Splitskom ljetu i pripreme za iduću sezonu u HNK Split, a u veljači će opet u Moskvu na polaganje ispita. Predavanja prati preko Skypea, mora iščitati gomilu knjiga, svaki mjesec poslati novi rad i napraviti novu scenografiju. – Volim raditi, kazalište mi je život. U režiji se vidim tamo gdje budem imala posla, a za ovaj posao otišla bih na kraj svijeta! Veselim se povratku u Moskvu. Neću spavati, neću jesti, ići ću stalno u kazališta, tamo nema ni subote ni nedjelje ni praznika. Shvatiš koliko puno možeš kad misliš da ne možeš. Baš to nam treba i u splitskom HNK – zaključuje Anastasija Jankovska.
Turski redatelj Nuri Bilge Ceylan bit će gost programa “Posvećeno” na 24. Sarajevo Film Festivalu. Film “Tri majmuna” prvi je turski naslov za Oscara, a “Zimski san” osigurao mu je Zlatnu palmu. Na SFF-u priredit će i izložbu svojih fotografija.
EDO MAAJKA: Ne da mi se hvaliti i ne volim to raditi, ali ovo je stvarno najbolji materijal koji sam ikada radio. Mislim da je ovo najjače što izvire iz mene