Perdona Diego, noćas smo mi bili “mali zeleni”, a ti si ostao najveći!
“Vi ste vitezovi naše boli”, bila je prva reakcija iz Argentine nakon epskog potopa velike nogometne nacije
Oni koji se sjećaju Valdana i Ardilesa sinoć su se mogli samo pitati: “Tko je zapravo ovdje Argentina?”. Maradona više nije najgori izbornik... Do sinoć smo mislili da je Diego Maradona najveći koji je hodao zelenim terenima u povijesti te predivne igre i najgori koji je vodio Argentinu s klupe. Nakon čudesne 3:0 pobjede u Nižnjem Novgorodu, uz predivnu Volgu, u noći kad je Hrvatska tekla kao najveća ruska rijeka, ono prvo je ostala zacementirana činjenica, a ono drugo se promijenilo. Jorge Sampaoli otići će vjerojatno u povijest kao šarlatan i umjesto povratka u Argentinu bolje mu je otići u Sibir i ostati 7000 dana kao Karlo Štajner. Ali, dobrovoljno...
Vječno će ga proklinjati
Jedna od najvećih nogometnih nacija svijeta, ona koja je izmislila religiju u čast “malog zelenog”, s 47 milijuna izbornika i 400 novinara u kampu reprezentacije proklinjat će sada tog tipa istetoviranog u stilu šefa narko-kartela, unezvijerenog hoda uz aut-liniju. Njegova je momčad, ako se to tako može nazvati, izgledala kao da nije prošla ni dana priprema. Prvih 11 kao da je birao po principu “samo da nitko ne ukrade šou Messiju”. Majstori Dybala, Di Maria, Higuain, Pavon... gledali su s klupe kako se Acuña, Meze i slični muče, padaju preko lopte i u nemoći gaze po nogama hrvatskih velemajstora. Tamo negdje na Sejšelima Icardi je nakon prvog gola vjerojatno ugasio livestream i posvetio se Wandi. “Tko je ovdje Argentina”, pitali su se svi neutralni koji su gledali taj šou, a i naš se Amigo vjerojatno sjetno prisjetio vremena Ardilesa i Valdana. Utjehu je mogao naći u crnim dresovima i fenomenalnom trijumfu hrvatskog predstavništva u Rusiji. Veliki Valdano u najavi utakmice zava- pio je: “Argentina čeka Messijevo čudo”. Naravno, kad se svedeš na to da ovisiš o nekom čudu, onda obično i biblijski stradaš, baš kao Argentina u Nižnjem Novgorodu. Nije problem, gaučima možemo pomoći nekim kvalitetnim trenerom. Robi Prosinečki iz zagrebačkog je studija s lakoćom već nakon prve utakmice detektirao da se u toj momčadi nitko ne kreće. Vidio je to sigurno iz lože i Diego Maradona. Perdona, amigo, mi smo sinoć bili “mali zeleni”. A njemu ostaje utjeha – bio je i ostao najveći u povijesti. Leo Messi nije ga uspio nadmašiti. Adios Argentina, Hrvatska juri dalje, neki pogledi sad nam pucaju prema Moskvi. U ovom trenutku imamo samo jedan, naš vječni problem – kako da nas ne pojede vlastita euforija.
Pogledi prema Moskvi
Je li je uopće moguće zaustaviti? U jednom trenutku, gledajući taj nezaustavljivi marš Dalićeve vojske, sjetili smo se Gogolja. Ne beka Lokomotiva, već ruskog pisca Nikolaja Vasiljeviča. Jednom je napisao: “Ne juriš li i ti, Rusijo, kao hitra i nedostižna trojka? Sve se praši pod tobom, cesta kao dim, tutnje mostovi, sve zaostaje i gubi se za tobom! Zaostao je promatrač osupnut čudom Božjim – nije li to munja udarila s neba?... Rusijo, kamo to hitaš? Odgovori mi! Nema odgovora... Leti mimo svega živog na zemlji, i sklanjaju se, priječajući se, drugi narodi i države, i ustupaju joj mjesto!”. Upravo tako, sklonite se svi dok juri Hrvatska.