Američka tvrtka zainteresirana za Inu ne bavi se proizvodnjom nafte
Tvrtka Castelton Commodities Int. poslala je Vladi pismo namjere o sudjelovanju u otkupu dionica Ine od MOL-a još u ožujku, nakon što je interes pokazao Rosnjeft:
Kako saznajemo, MOL planira preseliti Ina Maziva Zagreb u Sisačku rafineriju zbog vrijednog zemljišta ove tvornice koje se može tržiti Američka traderska kompanija Castleton Commodities International (CCI) izrazila je još u ožujku interes za sudjelovanje u reotkupu dionica Ine koje su u vlasništvu MOL-a, a nude svoje znanje na tržištu kapitala te financijski i kreditni potencijal. Pismo namjere upućeno premijeru, koje je objavio Jutarnji list, pokazuje da američka kompanija jasno navodi da tvrtka u ovom trenutku ima kreditni potencijal od oko 3,6 milijardi dolara kao i da posluje s ukupno 25 međunarodnih banaka.
Najava veleposlanice
Riječ je o kompaniji koja dnevno trguje s dva milijuna barela nafte na tržištu kapitala, a uz energente, trguju i drugim robama. Ti ih volumeni čine jednim od najozbiljnijih tradera na svjetskim tržištima. Neosporno je da imaju financijsku snagu sudjelovati u transakciji koja se procjenjuje na otprilike 1,5 milijardu eura, ali svojim znanjem ne mogu pojačati osnovno poslovanje Ine, a to je proizvodnja i istraživanje. Američka diplomacija, točnije bivša ambasadorica SAD-a u Hrvatskoj Julieta Valls Noyes, lani je najavila da je jedna kompanija sa zapadnih tržišta zainteresirana za Inu, nedugo nakon što je prvi čovjek ruskog Rosnjefta Igor Se- čin najavio da su zainteresirani za otkup mađarskog dijela Ine. Pritom je rekao da Rosnjeftu trebaju obje rafinerije u Hrvatskoj, čime je pojačao atraktivnost ponude. Kao i slučaju Agrokor, ponovno se na hrvatskom tržištu prelamaju interesi dviju velikih sile, pa dio aktera s naftnog tržišta drži da je nova američka ponuda produkt politike, a ne čistih poslovnih interesa. No, bez obzira na motive, CCI je ozbiljna kompanija, moćna u financijskom smislu i u tom kontekstu dobar potencijalni partner, međutim, upitno je koliko bi bio zainteresiran ulagati u Ininu proizvodnju. S druge strane, Rosnjeft je jedan od najozbiljnijih svjetskih proizvođača u svijetu nafte i njegovo investiranje značilo bi ozbiljno podizanje kapaciteta za proizvodnju i nova istraživanja, kao i u rafinerijsko poslovanje. Treba li prihvatiti ponudu Rusa ili Amerikanaca ili tražiti trećeg partnera, trebali bi savjetovati konzultanti koje je Vlada nakon mjeseci traženja ipak odabrala. Konzorcij savjetnika koji čine Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i Privredna banka Zagreb za osam milijuna eura trebali bi odrediti realnu vrijednost Ine i prikupiti iskaze interesa potencijalnih strateških partnera za Inu. Pretpostavka svih ponuda jest da MOL želi prodati svoj udio u Ini, a za to nema čvrste potvrde. MOL-ovi ljudi više su puta naznačili da su spremni na pregovore o prodaji, ali istovremeno u Ini pokušavaju provesti odluke kojima bi je prilagodili svojim strateškim ciljevima. Jedna od takvih odluka, saznaje Večernji list, a za koju hrvatska strana misli da nije poslovno opravdana, jest pokušaj da se poslovanje kompanije Ina Maziva Zagreb preseli u Sisačku rafineriju. Riječ je o staroj tvornici koja radi na potezu Zagreb – Pleso na vrijednom zemljištu koje se može brzo utržiti. U njoj radi 160 ljudi kojima bi u slučaju provođenja mađarske ideje bile ponuđene otpremnine, a proizvodnja bi se preselila u Sisak, što bi imalo dva efekta, premještanje proizvodnje s potentne lokacije i prividno jačanje proizvodnje u Sisku.
Hrvatska ne smije čekati
Šef Rosnjefta Igor Sečin rekao je da trebaju obje rafinerije u Hrvatskoj, čime je pojačao ponudu
Neosporno je da CCI ima financijsku snagu sudjelovati u transakciji vrijednoj 1,5 mlrd. eura
Da se takve štetne odluke ne bi i dalje pokušavale provesti, hrvatska bi Vlada morala što prije sjesti za stol s MOL-om i dogovoriti okvire buduće suradnje. Od božićnog obećanja premijera Andreja Plenkovića da će vratiti Inu prošlo je već godinu i pol, a pretpostavlja se da konzultanti svoj dio posla neće završiti prije kraja tekuće godine. Cijene sirove nafte oporavile su se na razine na kojima je ponovno isplativo ulagati u nove bušotine pa Ina, ali ni Hrvatska čija proizvodnja nafte rapidno pada ne bi trebala čekati na partnera koji bi joj to mogao omogućiti.