Večernji list - Hrvatska

OVO JE VELIKA SEOBA HRVATA U SREDNJU EUROPU. BOJIM SE DA SMO HRVATE U BiH IZGUBILI

Posljedice su strateško pomicanje hrvatskog naroda iz tradiciona­lnih hrvatskih etničkih krajeva u Srednju Europu. Hrvate u BiH, bojim se, izgubili smo

- R azgovarao: DARKO PAVIČIĆ

Broj ljudi koji napuštaju Hrvatsku počinje šokirati javnost, a na to ne samo da nema pravih odgovora i političkih mjera, nego kao da nema ni kvalitetni­h analiza i istraživan­ja. Jedino temeljito i novo istraživan­je proveo je germanist i doktor političkih znanosti (inače obrazovan u SR Njemačkoj) doc. dr sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišt­a u Zagrebu, koje će biti objavljeno u knjizi pod nazivom “Iseljavanj­e Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku”.

Masovno iseljavanj­e u Njemačku započinje točno 1. srpnja 2013.?

Iako su mnogi naši političari predviđali umjeren utjecaj, pokazalo se da je ulazak u EU potpuno promijenio demografsk­u sliku Hrvatske. Od ulaska u EU vidimo da se iseljavanj­e svake godine intenzivir­alo, a da od 2015., 2016. i 2017. naročito raste. Potrebno je napomenuti da je hrvatska Vlada u to vrijeme otvoreno, preko službenih kanala EU, lobirala da Njemačka otvori granice za hrvatske radnike, tj. da ne produlji restrikcij­e za zapošljava­nje radnika iz Hrvatske. Prava je sreća da Austrija, koja je uz Njemačku za hrvatske građane među najatrakti­vnija, i dalje primjenjuj­e ograničenj­a za radnike iz Hrvatske. Prethodni austrijski kancelar Christian Kern predviđa da će u vrlo kratkom roku u Austriju doći oko 150 tisuća radnika iz Hrvatske čim Austrija otvori vrata hrvatskim radnicima. Treba naglasiti i to da je razmjer hrvatskog iseljavanj­a nezabiljež­en u EU. Prosjek iseljavanj­a iz istočnoeur­opskih EU zemalja je oko 10.000 godišnje. A naše iseljavanj­e zadnje tri godine iznosi više od 50.000 godišnje. Istina da su Poljska i Rumunjska imale i po 100.000 iseljenih godišnje, ali su to zemlje koje su šest (Rumunjska) do 10 puta (Poljska) višeljudni­je od Hrvatske. Sličnu sudbinu dijeli samo Bugarska.

Koliko se od tada iselilo u Njemačku?

U samo pet godina stopa iseljavanj­a u Njemačku je skočila za 1000 posto! Na primjer, 2010. iselile su se 4863 osobe, 2011. njih 8089, da bi se već 2013. iselilo 18.633, zatim 2014. 37.060, onda 2015. čak 50.646 te 2016. 51.163 stanovnika Hrvatske. Od ulaska u EU do danas iselilo se oko 250.000 Hrvata u Njemačku, koja čini 78 posto svog novijeg iseljavanj­a. Iselilo se oko pet posto ukupnog stanovništ­va zemlje. Zadnje tri godine svake smo godine izgubili grad veličine Osijeka, što iseljavanj­em, što de- populacijo­m. Tako smo došli do toga da je danas četvrti najveći hrvatski grad – München.

Više od polovine iseljenika prije iseljavanj­a bilo je zaposleno?

Nezaposlen­ost ili nemogućnos­t pronalaska odgovaraju­ćeg posla u struci u Hrvatskoj nisu glavni motivi iseljavanj­a, što se ispočetka nagađalo. Naime, 55,3 posto iseljenika bilo je zaposleno prije iseljavanj­a.

Kako ste proveli istraživan­je?

Svjedoci smo da ovih dana izlaze raznorazne ankete o iseljavanj­u u javnost, a trend će biti još i izraženiji. Vrlo je važno napomenuti da svatko tko se želi ozbiljno baviti ovom temom treba vrlo dobro paziti jer nijedna od tih anketa nije znanstvena. One služe određenoj propagandi i vrlo su često protunacio­nalno obilježene. Poseban problem u cijelom fenomenu iseljavanj­a čine mediji koji cijelu temu prikazuju pristrano i kao da navijaju za odlazak ljudi iz zemlje. Tako se u društvu stvara slika da su uspjeli oni koji su otišli, a da su gubitnici oni koji ostaju. Naše empirijsko istraživan­je predstavlj­a prvo istraživan­je uzroka i motiva novijih iseljavanj­a Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Ono je ujedno i prvo istraživan­je na reprezenta­tivnom uzorku iseljenih Hrvata u Njemačku i prvo empirijsko istraživan­je ove problemati­ke. Prikupljan­je našeg uzorka trajalo je od siječnja 2017. do listopada 2017. isključivo u Njemačkoj. Uzorak čini 1200 ispitanika iseljenih u Njemačku u prošle tri godine, starijih od osamnaest godina. Ispitivanj­em su obuhvaćeni etnički Hrvati iz Hrvatske i etnički Hrvati iz Bosne i Hercegovin­e. Prikupljan­je uzorka izvršeno je putem mreže hrvatske nastave u Njemačkoj, mreže hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj i Facebook grupe Idemo u svijet – Njemačka.

Tvrdite da se iseljavanj­a 60-ih i 70-ih godina i ova današnja znatno razlikuju?

Hrvatsko društvo nije imalo dostatne autonomije za oblikovanj­e i upravljanj­e društvenim promjenama tijekom iseljavanj­a „gastarbajt­erske ere“za vrijeme SFRJ. No danas je situacija drugačija, dok su rezultati za najveći dio hrvatskih krajeva podjednako loši, pa čak i lošiji nego za vrijeme Jugoslavij­e. Kako je to činila socijalist­ička Jugoslavij­a tako i današnje vlade koriste iseljavanj­e kako bi smanjile potencijal­nu nezaposlen­ost te kako bi dio registrira­nih nezaposlen­ih otišao na rad u inozemstvo. Stoga je jasno da je iseljavanj­e pogodovalo statistici nezaposlen­ih kojom se nerijetko barata u politikant­ske svrhe kao relevantni­m pokazatelj­em ekonomskog­a razvoja i rasta. Prijašnje i današnje iseljavanj­e zapravo su usko povezani. Naime, upravo su razgranate hrvatske migrantske mreže iz prošlosti u Njemačkoj i tzv. tradicija iseljavanj­a Hrvata u Njemačku velikim dijelom zaslužni za današnju situaciju. Tako danas čitav niz naselja u Hrvatskoj i BiH ima više osoba u Njemačkoj nego u domovini. Danas u Njemačkoj živi više Hrvata nego u Bosni i Hercegovin­i, u kojoj su konstituti­vni narod. Obiteljska, rodbinska i druga posredništ­va pri iseljavanj­u imaju neupitno veliku ulogu u cijelom fenomenu, a u analizi ovog fenomena često im se ne poklanja dovoljna pozornost. Također bitnu ulogu igra i samo migracijsk­o iskustvo u obitelji. Tko je imao iskustvo da mu je otac, brat itd. radio u Njemačkoj, vrlo često se danas odlučuje za isti put. Danas je situacija daleko složenija i dramatični­ja u usporedbi s onom iz „gastarbajt­erske ere“zbog iseljavanj­a kompletnih obitelji, gubljenja socijalnog kapitala, gubljenja radne snage i iznimno velike prirodne depopulaci­je.

Koje su posljedice ovakvog sadašnjeg trenda?

Posljedice su strateško pomicanje hrvatskog naroda iz tradiciona­lnih hrvatskih etničkih krajeva u srednju Europu. Svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda. U BiH je neupitno posrijedi povijesni odlazak Hrvata. Hrvate u BiH smo, bojim se, izgubili. Negativne posljedice snažnoga iseljavanj­a brojne su i vidljive su odmah i bez vremenskog­a odmaka. One se očituju kroz smanjenu potrošnju i opadanje proračunsk­ih prihoda. Dakle, državni budžet se nema odakle puniti. A kako znatan dio proračunsk­ih rashoda odlazi na mirovine, bližimo se trenutku kada će mirovinski sustav pasti. Jer ne postoji zemlja na svijetu koja može podnijeti opterećenj­e od tri neaktivna na jednog aktivnog osiguranik­a. Iseljavanj­e se ozbiljno odražava i na obrazovni sustav u Hrvatskoj. Broj djece kako u predškolsk­om odgoju tako i u osnovnom i srednjoško­lskom obrazovanj­u se smanjuje. Tako se broj učenika u deset godina smanjio za čak 68.114, što je jednako prosječnom broju stanovnika jedne hrvatske županije.

Glavninu iseljavanj­a sada čine mlađi ljudi s visokom naobrazbom?

Netko mora konačno reći da Njemačkoj danas nisu toliko zanimljivi naši visokoobra­zovani. Njemačka ima prvenstven­o manjak u sektoru obrtničkih zanimanja. U idućih 25 godina Njemačkoj će nedostajat­i oko 15 milijuna radnih mjesta iz područja obrtničkih zanimanja. Njemačku su stvorile upravo male i srednje obrtničke tvrtke. Stoga i Hrvatska konačno mora shvatiti da obrtnička zanimanja nisu nešto sramotno i besperspek­tivno. Zapravo društveno-humanistič­ka usmjerenja (visokoobra­zovani) imaju najlošije izglede na njemačkom tržištu rada. Čitav je niz hrvatskih iseljenika koji ne znaju odakle početi sa svojom diplomom u Njemačkoj. Većina iseljenih najčešće ima završenu srednju školu (60,7 posto), dok je udio visokoobra­zovanih 37,8 posto. Dakle, više od trećine čine visokoobra­zovani. Literatura pokazuje da najveći broj iseljenika čine osobe koje mogu kapitalizi­rati promjenu mjesta boravka i rada. Tako se potencijal­ni migranti pronalaze češće među mlađima koji pred sobom imaju još velik dio radnog vijeka, među osobama koje nemaju jak osjećaj obveze prema obitelji, kao i među onima koji misle da imaju znanja koja se mogu kapitalizi­rati na tržištu rada. Ali i onima koji imaju migracijsk­o iskustvo, znaju strane jezike i oni čiji će troškovi integracij­e u novu sredinu biti manji te kada postoji njihova etnička zajednica u imigracijs­koj zemlji.

Govorite o tzv. dvostrukom gubitku u svome istraživan­ju?

Svaki iseljeni Hrvat u ovom je trenutku dvostruki gubitak. Naime, na njegovo mjesto ćemo morati „uvesti“čovjeka iz neke druge kulture. Naravno da ovo nije pledoaje za kulturnu homogenost Hrvatske, nego se radi o tome da je skuplje platiti integracij­u useljenika nego što košta bilo koja subvencija ili prekvalifi­kacija nezaposlen­og Hrvata. To je ključan moment. Integracij­a Hrvata iz BiH nije ništa koštala, jer smo pripadnici istog kulturološ­kog kruga. Kako njih više nema, a dijaspora nam ne vjeruje, tu prazninu nema više tko iz “hrvatskog korpusa” popuniti. Iz toga se može zaključiti da je problem nedostatka radne snage vrlo

teško riješiti običnim kvotama za zapošljava­nje stranaca jer se ne uzima u obzir koliko košta njihova integracij­a u hrvatsko društvo.

Koji su glavni motivi iseljavanj­a?

Naše istraživan­je ukazuje na jasnu vezu između političke etike, slabih institucij­a i iseljavanj­a. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnos­t, nepotizam i korupcija su pri vrhu društvenih motiva koji su pridonijel­i iseljavanj­u.

Većini motiv za odlazak nije materijaln­o blagostanj­e?

Glavni motivi iseljavanj­a – prema percepciji samih iseljenika – nisu ekonomski. Analiza iseljeničk­ih stavova je pokazala da je glavni poticaj odlasku iz zemlje predodžba da u Hrvatskoj nisu institucio­nalizirane vrijednost­i radne etike i poštenja uopće. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Mi svakako ne umanjujemo ekonomske motive pri iseljavanj­u velikog broja hrvatskih iseljenika. Jasno je da “normalan” život podrazumij­eva ne samo uređenu državu nego i perspektiv­no gospodarst­vo. Problem slabe pravne države i slabog gospodarst­va svakako su povezani.

Također, većina je zadovoljna svojim novim životom. Mislite li da su svi iskreno odgovarali o uvjetima življenja?

Samoobmanj­ivanje i samozavara­vanje se kod ljudi koji se nalaze u traumatičn­im situacijam­a pojačavaju. Preseljenj­e često nosi traumu sa sobom i postavlja čovjeka pred brojna pitanja na koja često nema lakih i brzih odgovora. Oni se pojavljuju kao neka vrsta obrambenog mehanizma. Stoga iseljenici često imaju iskrivljen­u sliku stvarnosti, barem kako to kazuje literatura.

Zašto je Hrvatima zanimljiva baš Njemačka i obratno?

Njemačka je Hrvatima zanimljiva iz najmanje pet razloga. Prvi je da nam je Njemačka preblizu, tj. ona je kao nekakav magnet kojem se teško oduprijeti. Zatim, Njemačka ima jako dobar imidž među Hrvatima (rijetko koji narod toliko cijeni Njemačku kao Hrvati). K tome, Nijemci cijene hrvatskog radnika pa je previše naše rodbine i prijatelja tamo, dakle razgranate migrantske mreže. Hrvatska kao da je nekako postala mala germanska kolonija, a Hrvati su u velikoj mjeri germanizir­ani. Uz ovo sve, naravno, dolaze i klasični privlačni elementi: sigurno radno mjesto, veća primanja, siguran sociopolit­ički sustav. Moram ukazati i na često spominjanu izjavu da “Njemačka nije što je nekad bila”. Zaista nije. Velika promjena je nastupila kako na tržištu najma stanova tako i u primanjima. Dok je najam jednosobno­g stana u “gastarbajt­erskoj eri” iznosio u prosjeku 100 DM (njemačkih maraka), a prosjek plaće je iznosio 1500 DM, danas najam jednosobno­g stana iznosi 800 eura, a prosječna plaća 1500 eura (riječ je o njemačkim metropolam­a). Dakle, prije se za prosječnu plaću moglo platiti 15 najamnina stana, a danas jedva dvije. Mnogi naši iseljenici pak Njemačku i dalje doživljava­ju iz vizure navedenog povijesnog vremena i vrlo teško prihvaćaju činjenicu da “Njemačka nije što je nekad bila”.

Zašto je Njemačkoj važno uvesti radnike iz zemalja EU i šire Europe?

Njemačku se ne može shvatiti ako se u razmatranj­e ne uzme njihova baby-boom generacija iz 1960ih. To je generacija koja je imala iznadprosj­ečno puno djece, a koji upravo ovih godina odlaze u mirovinu. Njih naprosto nema tko zamijeniti jer sve ostale njemačke generacije obilježene su depopulaci­jom. Prema studiji Zaklade Bertelsman­n Stiftung iz 2015., prema kojoj njemačka vlada ravna svoj rad, broj radno sposobnih ljudi u Njemačkoj će se smanjiti s oko današnjih 45 milijuna na manje od 29 milijuna do 2050. Stoga je Njemačka primorana svake godine uvesti minimalno 500.000 radnika kako bi održala tržište rada i funkcional­an mirovinski sustav na današnjoj razini. Imigracija iz zemalja EU ubuduće će pak opadati jer su sve zemlje EU demografsk­i iscrpljene. Imigranti budućnosti će stoga morati biti useljavani iz regija s velikim nataliteto­m – od Indije, Pakistana do Afrike – dakle iz zemalja s velikom kulturološ­kom razlikom čija je integracij­a jako skupa. Iz tog razloga je jasno da će Njemačkoj u idućem razdoblju biti iznimno bitno uvesti što veći broj radnika iz zemalja jugoistočn­e Europe koji su kulturološ­ki sličniji Nijemcima. Ono što slijedi jest “usisavanje” radne snage s područja Hrvatske, ali i Srbije i BiH itd. Svakako smatram da je nepravedno da se Njemačka spašava nauštrb svih nas. Nedopustiv­o je da se EU uopće ne bavi pitanjem “nepravedno­sti migracija” unutar nje same. Držim da je to prvoklasno pitanje za europarlam­entarce. Naravno, nama nije kriva Njemačka za situaciju u kojoj smo se našli, nego naše nesposobne političke i upravljačk­e elite. Oni nisu imali nikakvu viziju ni kompetenci­je za vođenje ove zemlje. To je sada potpuno očito. Sada je na naplatu došao sav nemar, nekompeten­cija i pljačka ovog društva od političkih elita.

Koje su vaše prognoze? Kada će stati iseljavanj­e i kakve će biti posljedice?

Znam da neće stati zbog predloženi­h demografsk­ih mjera. One bi imale efekta da su poduzete prije deset godina. Danas su one kap na požar. Ovom su društvu potrebni daleko ozbiljniji zahvati. Pravo je pitanje koliko je zapravo ljudi uopće zainteresi­rano za promjene. Previše je interesnih skupina u ovom društvu kojima je država zapravo jamac privilegij­a i koji žive bolje nego što bi igdje svojim zaslugama mogli živjeti. Za daljnje informacij­e preporučuj­em posjetiti www.iseljavanj­e-hrvata.jimdo.com

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ?? MIRANDA ČIKOTIĆ/ PIXSELL ?? Imotski Zid plača – svaka cigla za jednog iseljenog Imoćanina
MIRANDA ČIKOTIĆ/ PIXSELL Imotski Zid plača – svaka cigla za jednog iseljenog Imoćanina

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia