IVONA JUKA
Hrvatski vojnici imaju hrabrost boriti se za svoje ideale
Zapamćena po uspjehu filma “Ti mene nosiš”, redateljica se priprema za novi projekt, igrani film koji tematizira operaciju Maslenica Renata Rašović Posljednjih mjeseci, redateljica Ivona Juka vrijedno proučava autentično gradivo iz Domovinskog rata kako bi se temeljito pripremila za svoj novi veliki projekt – dugometražni igrani film koji tematizira vojno-redarstvenu operaciju Maslenica. Filmska publika dobro ju je upamtila nakon nezapamćenog uspjeha njezina filmskog prvijenca “Ti mene nosiš”, ujedno i prvog hrvatskog filma koji je platforma Netflix otkupila za prikazivanje u cijelom svijetu. Najšira publika, pak, pamti je tijekom javne polemike s tadašnjim ravnateljem HAVC-a Hrvojem Hribarom, kada je gorljivo branila svoju viziju razvoja domaćeg filma.
Kako ste došli na ideju da za temu svog novog dugometražnog filma odaberete upravo operaciju Maslenica?
Odabrala sam operaciju Maslenica zato što je bila teška, ali velika pobjeda i prekretnica u Domovinskom ratu. Cijenim priče i o porazima, mnogo je junaštva u tragedijama, ali mi smo pobijedili u ratu i vrijeme je da napravimo priču o pobjedi. Kao temu sam odabrala bitku u kojoj gotovo nema civila, jer dosadašnji filmovi ratne tematike uglavnom su se bavili civilima, a ja u fokusu želim baš branitelje, ratnike. U tom smislu, Maslenica je pravo bojno polje na kojem su se sukobile elitne snage s obje strane, hrvatske i srpske. Definitivno ne namjeravam srpske vojnike prikazivati kao pijane likove, obraslih brada, prljave nesposobnjakoviće i slično, inače se grozim takvih karikaturalnih prikaza. Naprotiv, hrvatski branitelji borili su se protiv dobro obučenih srpskih postrojbi, brojčano i oružano nadmoćnijih, i time je ta pobjeda veća.
Kako se pripremate za snimanje filma?
Čitam literaturu, radim s povjesničarom Tomislavom Šuljem u suradnji s Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata čiji je ravnatelj dr.sc. Ante Nazor. Razgovaram sa sudionicima operacije Maslenica, odlazim s braniteljima na teren, proučavam strategije i razgovaram s vojnim stručnjacima iz različitih rodova vojske. Ovo je jako opsežna operacija i neću je cijelu prikazati u filmu jer ne radim dokumentarni, već igrani film. Ponekad se branitelji šale da već znam više od njih, drago mi je kad me pohvale, iako znam da me hrabre, jer daleko je to od istine, moram još mnogo toga savladati. Namjeravam razgovarati i s pripadnicima srpskih postrojbi, a čitam i njihove dokumente.
Je li ovo vaš prvi kontakt s hrvatskim braniteljima i zašto ste odlučili snimati film upravo o ovoj populaciji?
Ovo je moj prvi kontakt s hrvatskim braniteljima i voljela bih da ih javnost upozna upravo ovako kako sam ih ja upoznala. O njima je u medijima iskrivljena slika i zato želim da se ta nepravda ispravi. Upoznala sam i upoznajem nevjerojatne ljude, koji me jako inspiriraju, inteligentne, često s dobrim smislom za humor, požrtvovne, hrabre, a samozatajne. Želim se baviti upravo takvim karakterima, koji imaju hrabrosti i odlučnosti boriti se za svoje ideale, usprkos svemu. Nije ni 90-ih bila drukčija situacija, i tada su ih mnogi pitali jesu li ludi i zašto se izlažu opasnosti.
Kako to da niste odlučili snimati o operacijama Oluja i Bljesak koje su po svom opsegu i značaju danas počesto tretirane kao veće i značajnije?
Oluja i Bljesak su nadmoćne pobjede, a kad je jedna strana tako nadmoćna u bilo kojem konfliktu, onda nema velike drame, niti velike akcije. Govorim kroz prizmu filmskog pisma, ne kroz prizmu vojne operacije. Cilj vojne operacije jest pobijediti što prije i sa što manje gubitaka, ali u smislu dramaturgije, to nije zanimljivo. Kao utakmica na kojoj bi protivnička momčad pobjegla s terena, navijači bi možda slavili, ali ne bi bilo drame utakmice. Možda će neki autor ili autorica u okviru ovako nadmoćnih pobjeda ispričati neku priču u kojoj postoji neki zanimljiv zaplet koji je neizvjestan na mikrorazini operacije ili ispričati priču iz perspektive Srba koji su bježali, jer u toj perspektivi postoji drama.