IZ BOGATE NJEMAČKE GLASALI ZA NAZADNU TURSKU

Sad je sasvim jasno zašto je Erdoğanu bilo toliko važno u Sarajevu održati predizborni miting za dijasporu. Jer ta mu je dijaspora ponovno darovala svoje glasove, što je bio jedan od presudnih faktora da se ne ide u drugi krug predsjedničkih izbora. Erdoğan je pobijedio, zacementirao vlast i to učinio vjerojatno u posljednji trenutak: popularnost mu polako nagriza sve lošija ekonomska situacija u zemlji, kao i neizvjesno manevriranje na relaciji Moskva – Bruxelles – Washington. Jedan duboki paradoks vlada među turskim glasačima u dijaspori, pogotovo onima u Njemačkoj koji su i najdosljednije podržali Erdoğana. Skrasili su se u bogatoj Njemačkoj, u srcu i duši Europske unije, a glasove dali čovjeku zbog kojega Turska još dugo neće u EU. Zdrav čovjek pomislio bi da su turski migranti u Njemačku otišli trbuhom za kruhom, zbog vladavine prava i života na kontinentu bez granica. No kao da je im život u blagostanju aktivirao neki perverzan čip u glavi pa glasaju za čovjeka koji im matičnu zemlju sve više udaljava od njih samih. Kad biste te ljude danas na ulicama Berlina, Stuttgarta ili Hamburga pitali bi li se vratili u ovakvu Tursku, u kojoj je svaki iole slobodniji novinar, političar, pisac, glazbenik, general, učitelj, liječnik ili ne daj bože kakva zečica koja je upravo osvanula na naslovnici Playboya u zatvoru, vjerojatno bi vam većina njih rekla – ne. Ali glas za takvu Tursku su ipak dali. Za razliku od Njemačke, zanimljivo je vidjeti kako je “prodisala” turska dijaspora u Americi koja je glasala za Muharrema Incea. Dakako, u Americi je snažan Güllenov utjecaj, ali, po svemu sudeći, tamo se odselila jedna druga Turska. A znamo, postoje dvije Turske koje će se s Erdoğanom na čelu nastaviti sukobljavati: jedna sekularna, “bijela”, koja se, paradoksalno, mora oslanjati na vojsku, i druga, konzervativna, “crna”, koja prijeti da će ugušiti zemlju novim valom islamizma. Kako god, nijedna se Turska ne može pohvaliti da je demokratska. Ali ona je prva imala više šansi da to jednom postane.

Sad je jasno zašto je Erdogan išao po glasove u Sarajevo, dijaspora mu je bila vrlo važna