TREŠNJE OSTALE NEOBRANE, A LUBENICE NE ŽELE BRATI JER SU PREJEFTINE
Trgovine su pune turskih, grčkih, talijanskih, albanskih...
Prije 10-ak godina samo se u dolini Neretve proizvodilo oko 2000 vagona lubenica ili 20.000 tona, a danas ni četvrtina, kaže G. Šešelj jolanda.rak-sajn@vecernji.net Domaće lubenice nismo još pravo ni kušali, a za proizvođače u dolini Neretve već je, čini se, sezona završena. Uz poplavu turskih, talijanskih, grčkih i albanskih lubenica na hrvatskom tržištu cijena im je ove godine prebrzo pala s početnih 2,10 kuna na 1,50, a kako im se posljednjih dana za kilogram u otkupu nudi i samo jedna kuna, tvrde kako im se lubenice ne isplati ni brati. Dozrele romanse, fantazije..., leže neubrane po poljima i ne poduzme li se nešto, mogla bi ih, tvrde, zadesiti sudbina jagoda ili trešanja, kojih su stotine kilograma ove godine prepuštene štetnicima na njivama i pticama.
Ove sezone uranile
– Domaće lubenice u rod su prispjele i 10-ak dana ranije nego lani, a kako su otkupni centri još puni uvoznih, otkup stoji ili se proizvođačima nude smiješno niske cijene, ispod granice isplativosti – kaže nam jedan od proizvođača, ističući kako bi se s početnom cijenom od 2,10 kuna nekako i pokrili da je potrajala makar tjedan dana i da su otkupljene veće količine te da su vremenske prilike bolje. Potrošnja lubenica slična je potrošnji piva, što je vani toplije, više se troše. – U sezoni, kada bi se trebala cijeniti domaća roba, u državu ulaze tisuće kamiona s uvoznom, a ona spava. Ne koristimo ni one parametre koje smijemo koristiti kako bi se zaštitila domaća proizvodnja, kamoli one prešutne koje koriste pametne europske države – kaže proizvođač Gradimir Šešelj iz Opuzena, pozivajući mjerodavne da više misle o primarnoj proizvodnji.
Ogorčeni na državu
– Kad te država ne štiti i ne možeš vratiti ono što si uložio, a zadužio si se da bi uopće nešto posadio, naravno da ćeš u emigraciju – ljuti se Šešelj uvjeren kako danas više uvezemo lubenica nego što ih proizvedemo. Prije 10-ak godina samo se u dolini Neretve proizvodilo oko 2000 vagona lubenica ili 20 milijuna kilograma, a danas ni četvrtina. Neki proizvođači tvrde da je “stari” Konzum, kao najveći otkupljivač u tom kraju, više vrednovao domaću proizvodnju u sezoni, a sada ih svi trgovci podjednako “tuku vlastitim oružjem iz uvoza”. Bune se kako se pod talijanskim lubenicama prodaju čak i marokanske. Frane Ivković, potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice, kaže kako nitko, čak ni mjerodavni, nemaju pojma koliko voća proizvodimo. Nasadi, koje država potiče, rađaju ispodprosječno, a neorganizirani i neudruženi proizvođači nemaju ni pregovaračku snagu prema trgovcima. – U vrijeme kad bi trebali nuditi domaću robu, trgovci tako prodaju uvoznu koju su dobili po puno nižim cijenama. I ne samo zato što je negdje berba pri kraju pa je roba jeftina, nego zato što druge države štite svoje proizvođače i svoje viškove radije jeftino prodaju nama umjesto da remete vlastito tržište – rekao je Ivković.
Marokanske lubenice prodaju kao talijanske, ljutiti su Neretljani zbog nereda na tržištu Druge države vode računa o svojim proizvođačima i ne daju uvozu da remeti tržište