JE LI DODATAK OD 27% ZAISTA PONUDA KOJU SE NE MOŽE ODBITI?

Mirovinska reforma koju je ministar Marko Pavić poslao u javnu raspravu na tragu je trendova u Europskoj uniji. Živi se dulje pa će se dulje morati i raditi, što je činjenica koju ćemo, koliko god ona za neke struke bila neugodna, morati prihvatiti. Produljenje radnog vijeka na 67 godina u tom kontekstu zapravo i nije reforma nego prilagodba sustava životnim okolnostima, a prava reforma leži u pokušaju Vlade da kapitaliziranu mirovinsku štednju, odnosno novac iz drugog stupa, prenese u proračun. Pritom za sebe zadržava svu zaradu koju je sustav ostvario i namjerava je plasirati u tekuću potrošnju, a riječ je o najmanje 25 milijardi kuna. Iako nigdje ne piše da se ukida 2. mirovinski stup niti da će se ukinuti mirovinski fondovi, činjenica da će oni građani koji prijeđu iz 2. stupa u 1. stup dobiti 27 posto veću mirovinu, a oni koji to ne učine neće, korjenito mijenja cijeli mirovinski sustav. Kako? Od 1000 kuna koje uložite u svoju mirovinsku štednju doprinosom, 750 kuna ide u prvi stup, a 250 kuna u drugi mirovinski stup. Prvi mirovinski stup faktički ne postoji jer se novac uložen u njega slijeva u proračun. Od tog novca isplaćuju se postojeće mirovine, a potroše se svi doprinosi pa čak i više od njih jer je prvi stup u kontinuiranom deficitu. Drugi stup funkcionira kao investicijski fond i uplate građana oplođuju se ulaganjem u razne dionice, državni dug ili projekte. Zato je tijekom 18 godina postojanja drugi stup ostvario 25 milijardi kuna zarade za svoje štediše, odnosno ulaganjima se štednja povećala 38 posto u odnosu na uplaćene doprinose. Dakle, s jedne strane stoji državni fond koji se svake godine potroši pa i ode u minus, a s druge strane fond koji zarađuje vašim novcem koji se zakonom tretira kao neotuđiva osobna imovina koja se čak može i nasljeđivati. Bit ove reforme jest da država bez vašeg pristanka ne može do vašeg novca pa daje “ponudu koja se ne može odbiti”, a to je da sami svoj novac poklonite državi, a zauzvrat će vam političari obećati da će vam isplaćivati mirovinu 27 posto višu nego što ste je stekli po formuli koju sami određuju. Kako smo već svjedočili smanjivanju mirovina potezom pera, takvo obećanje nije zapisano u kamenu pa bi svaki budući umirovljenik trebao dobro razmisliti prije nego što u to povjeruje. Istina, osmišljeni sustav pogodovat će umirovljenicima koji odlaze u mirovinu, a tek su dijelom radnog staža uplaćivali u drugi stup jer će im mirovine zaista biti veće, ali to je posljedica činjenice da mirovinska reforma nije provedena do kraja. Naime, na početku reforme planiralo se da će pola doprinosa odlaziti u prvi stup, a pola u drugi stup, ali zbog stabilnosti javnih financija to nikad nije provedeno do kraja. Zato je sustav drugog stupa ostao “okrnjen”, odnosno u njega se i osamnaest godina nakon osnivanja i dalje plasira samo 25 posto mirovinskih doprinosa. Zbog toga mirovinski fondovi i nisu uspjeli zaraditi dovoljno novca da bi konkurirali ponudi od 27 posto dodatka na cijelu mirovinu. Naime, da bi se izjednačile pozicije, zarada u drugom stupu morala bi biti na razini od 108 posto, kako bi četvrtina mirovine povećala ukupan iznos za 27 posto. Koliko god ponuda Vlade bila privlačna, u osnovi joj je to da se građanin odriče svoje osobne imovine, prepušta je na milost i nemilost državi i svoju budućnost stavlja u ruke političara koji ne mogu garantirati kretanje javnih financija ni sposobnost isplate mirovina u idućih 20 godina.